Zidne slike TONETA KRALJA u crkvi sv. Jeronima u Klani

Mr.sc. Daina Glavočić 
Katedra čakavskog sabora - Društvo za povjesnicu

Crkva sv.Jeronima u Klani bila je 1836. temeljito obnovljena, a 1850. posvećena . Zahvaljujući župniku slovenskog porijekla Pavelu Mršniku koji je sredinom 20. st. službu obnašao u Klani do svoje mirovine, kao i tradicionalnim vezama i kontaktima s vrlo blizom Slovenijom, renomirani slovenski slikar Tone Kralj bio je krajem 50-ih pozvan da uresi crkvu sv. Jeronima.

Kako još nije u potpunosti pronađena, pa niti istražena, sekundarna dokumentacija kao ni korespondencija o djelovanju Toneta Kralja, teško je dokučiti koncepciju crkvene zidne dekoracije gdje se miješaju prizori Starog i Novog zavjeta. Ne zna se točan sadržaj narudžbe ni da li je slikaru bio zadan i određen izbor i redosljed naslikanih svetaca i prizora ili ih je on sam predložio. Zbog nedostataka podataka u samoj crkvi i u arhivima ne možemo znati ni ikonografske predloške i literarne izvore kojim se Tone Kralj služio pri koncipiranju rada.

Kako su slike crkve sv. Jeronima nastale od 1957. do 1958. godine, dakle u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata i uspostave novog društvenog sistema u kojem crkva nije bila vodeća ni poželjna društvena institucija, tada ni kanoni ikonografskih prikaza nisu morali biti strogo poštivani kao u ranijim stoljećima. Uz odobrenje crkvenih naručitelja i ovisno o širini razumijevanja njihovih komisija za prihvaćanje slikarskog prijedloga, Tone Kralj je, kao moderan slikar, mogao ponekad na jednom prikazu povezati nekoliko prizora, detalja i ikonografskih priča, koji su u ranijim povijesnim razdobljima bili prikazivani po strogo određenom redu i pravilu kojeg se moralo pridržavati. 

Zidne slike Toneta Kralja u crkvi sv. Jeronima u Klani obuhvaćaju prizor Posljednjeg suda u apsidi i šest figuralnih svetačkih portreta sv. Antuna Opata, sv. Josipa, sv. Jeronima na desnom zidu broda te sv. Jelene Križarice, Marijino predstavljanje u hramu u pratnji sv. Ane i sv. Joakima i sv. Barbaru na lijevom zidu broda. Svaki od ovih prizora je signiran u desnom donjem kutu crvenim velikim slovom T nad kojim s u luku naslikani trokutići što daje signaturi izgled krune, aludirajući na Kraljevo prezime.

Apsida prezbiterija

U apsidi crkve sv. Jeronima u Klani smješten je prizor Posljednjeg suda čija razvučena, horizontalna kompozicija odgovara obodu polukupole, na kojem je smješteno 12 apostola za dugačkim stolom prekrivenim bijelim stoljnjakom valovita ruba . Krist je točno u simetrali scene s rukama sklopljenim na molitvu nad zlatnim kaležem. U centru polukupole, nad Kristovom je glavom golub sv. Duha na zlatnom disku iz kojeg izlaze zlaćane zrake. Prema uobičajenoj ikonografskoj shemi mladi apostol Ivan spava naslonjen na Kristovo lijevo rame, a Juda u žutoj halji, na krajnjem rubu stola desno od Krista, sjedi u profilu stišćući kesu s novcem. Horizontalna je kompozicija dosta uravnotežena i mirna unatoč gestikuliranju u reakciji apostola na Kristovu izjavu o predstojećoj izdaji, te unatoč živopisnom šarenilu čistih boja apostolske odjeće.

U vezi s uresom ove apside su istodobna slikarska djela Toneta Kralja odložena u kapelici sv. Roka u Klani. Te su slike bile ranije na zidovima apside ali su, nakon posljednjeg ličenja i uređenja crkve novijeg datuma, kao nepotrebna, pohranjena u kapelu sv. Roka. Radi se o sačuvanim figurativnim prikazima uljem na lesonitu koje prikazuju Boga Oca, evanđeliste i zbor anđela.

Likovi evanđelista su u gotovo naravnoj veličini. Sv. Ivan je prikazan kao starac sijede duge kose i brade, u zelenoj haljini s crvenim plaštem, knjigom i perom u ljevici te svojim simbolom – orlom na lijevom ramenu. Bivši carinik u službi Rimljana, kasnije Kristov učenik, apostol i evanđelist sv. Matej odjeven je u žutu haljinu sa zelenim plaštem, s otvorenom knjigom u koju perom upisuje tekst.  Crnokos, kratke crne brade, prikazan je u desnom profilu okrenut svom simbolu, malom anđelu na svom lijevom ramenu, koji uzdignutim rukama ukazuje u nebo.

Evanđelista Luka je odjeven u plavu haljinu s crvenim plaštem, a crnokosa mu je glava, poduže crne brade, prikazana u lijevom profilu. U spuštenoj ljevici drži zatvorenu knjigu a u desnoj bijelo pero. Uz noge je prikazan njegov simbol – vol.

Vjerojatno je tu i četvrti evanđelist sv. Marko s lavom. Frontalno prikazan plavooki Bog Otac ima vrlo dugačku sijedu kosu, brkove i bradu, odjeven je u žutu (zlatnu) haljinu, raširenih ruku u stavu orante. Bog ima trokutnu aureolu (koja smjera se na Sveto Trojstvo) s upisanim slovima ? i ? u donjim uglovima.

Bog, ikonografskog tipa Pantokratora, sjedi na bijelom oblaku pred kojim je plava zemaljska kugla, a u pozadini je mnoštvo srebrnih zvijezda. Višemetarski friz, namijenjen kornoj ogradi, prikazuje zbor horizontalno nanizanih mladih anđela pjevača s plavim krilima, gotovo istovjetnih onima na frizu crkve u Soči. Tone Kralj je naslikao ove likove kao dopunu sceni Posljednje večere u apsidi .

Za crkveni je strop bio namijenjen karton četverolista s 4 anđeoske glavice i rupom u sredini (za luster). Za izduženu zonu kora namijenjena je bila dugačka horizontalna kompozicija anđela pjevača. Prava je šteta da ove slike nemaju i nadalje u Klani definitivni smještaj i prvobitnu namjenu, jer su u sadašnjem prostoru izložene oštećenju i propadanju zbog neprimjerenih mikroklimatskih uvjeta, unatoč statusu zaštićenog kulturnog dobra.

Desni zid broda

Na desnom zidu crkvenog broda (prvi do pjevališta) je prikazan lik starca, Sv. Antuna Opata, koji je, odrekavši se u 18 godini porodičnog imanja, sve podijelio siromasima, postao pustinjakom, te je dvadeset godina živio u ruševini uz Nil, odolijevajući svim iskušenjima duha i tijela. Njegovi atributi govore o napastima, odn. demonima požude protiv kojih se borio, a prikazani su u obličju svinje, krilatog zelenog vraga i plavokose djevojke. O čvrstoj vjeri i uspješnom otporu iskušenjima simbolično govori križ na stijeni i pod njim zvonce koje istjeruje zle duhove. Plamen baklje u ruci anđela uništio je u sv. Antunu svaku tjelesnu požudu. Svetac je na slici čak tri puta prikazan: u pozadini kao malen, mlađi zgureni lik dok sjedi i meditira, srednje veličine kako luta pustinjom, te najveći, centralno u prvom planu, u pećinskom okružju odjeven u smeđi monaški habit sa zakrpama, pod plaštem s kukuljicom, budući ga se smatra ocem monaštva. 

Srednja slika prikazuje bradatog sv. Josipa, odjevenog u plavu dugu halju, i crveni plašt, koji u naručju nosi malog plavokosog Isusa koji dijeli blagoslov. Uz njih je anđeo u žutoj haljini s visokim «procvjetalim štapom» s ljiljanom na vrhu što je aluzija na, iz mnoštva kandidata, odabranog Marijinog zaručnika. Likovi su smješteni u uzak prostor pred kamenim zidom, a u pozadini je stolarski alat uredno obješen o zid tesarske radionice u kojoj je sv. Josip radio i mladog Isusa poučavao tome zanatu. 

Slika najbliža oltaru predstavlja titulara crkve u Klani - sv. Jeronima, kao monaha pustinjaka unutar ruševine s dva polukružna luka u pozadini, u čijim nišama sjede dva mlada pogurena monaha (možda je to sam sv. Jeronim, dva puta prikazan u strip-kompoziciji) zauzeta pisanjem knjige na koljenima.

Sjedokosi starac duge bijele brade i brkova, kleči pred jednostavnim drvenim raspelom pod kojim je tintarnica (atribut pisaca), lubanja (oznaka njegova pokorništva) i tri knjige (nauka). Poznat kao pisac Vulgate, tj. prvi prevoditelj Biblije na latinski, tada govorni jezik (vulgarnog) puka, prikazan je s perom u ruci nad otvorenom knjigom kako gleda u Krista očekujući nadahnuće. Odjeven je u smeđi monaški habit s crnim oplećkom (škapularom) i kukuljicom na glavi, a uz noge je odložio šatp i crveni kardinalski šešir, znakove crkvene visoke hijerarhije koju je, kao i sve počasti, sv. Jeronim odbacio, predavši se pokorništvu i živeći u pustinji (ili pećini). Uz njega spava lav, njegov nerazdruživi pratitelj iz ranijeg doba dok je još boravio u betlehemskom samostanu gdje ga je Jeronim izliječio, neustrašivo mu izvadivši trn iz šape.

Za svetog se Jeronima vjeruje da je u IV. st. rođen u rimskoj Dalmaciji, u Stridonu (nikad identificiranom lokalitetu), pa je navodno kao pokornik, udarajući se kamenom u prsa, izgovarao «Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum!! (Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!). Kao i na slici sv. Antuna Opata, Tone Kralj i na ovome prikazuje filmskom, odn. tehnikom stripa, sukcesivno više vremenskih sekvenci na istoj slici, nižući nekoliko kadrova iz raznih vremenskih faza svečeva života.

Lijevi zid broda

Prvi od ulaza u nizu lijevog brodskog zida je prikaz sv. Jelene (Helene) Križarice, majke rimskog cara Konstantina Velikog koji se u 4. st. preobratio na kršćanstvo nakon obistinjene vizije križa s natpisom In hoc signo vinces . Jelena je prihvatila kršćanstvo te dala sagraditi mnoge crkve o čemu na slici svjedoči bazilikalna arhitektura u pozadini prikaza, iza centralno impostirane svetice u žutoj haljini ogrnute crvenim plaštem sa zelenim detaljima oglavka, pojasa i trobice sa zlatnicima. Jelena ima zlatnu krunu optočenu draguljima i lijevom rukom drži veliki drveni križ i četiri čavla Isusovog raspeća, koje je pronašla upornim i opsežnim iskapanjima na Kalvariji. Svetica je okružena bolesnom i odrpanom sirotinjom kojoj dijeli milostinju, a oni ponizno klečeći, sa zahvalnošću primaju zlatnike dok joj jedan mladić ljubi skute. Taj detalj pomalo zbunjuje jer je dijeljenje milostinje siromasima ikonografski atribut sv. Elizabete Portugalske i nejasno je zbog čega ga je Tone Kralj ovdje primijenio uz sv. Jelenu. 

U sredini lijevog zida je Bogorodičino predstavljanje u hramu kada sv. Ana i Joakim, dovode djevojčicu Mariju u židovski hram gdje će, kao posvećena djevica, služiti, moliti i raditi do svojih zaruka. Taj je događaj obično ikonografski prikazivan u eksterijeru, najčešće na stepeništu kojim se Marija uspinjala prema velikom svećeniku, a Tone Kralj je scenu postavio unutar hrama, u prostor iza ulaznih vratiju zastrtih zelenom zavjesom. Sjedokosi Joakim duge bijele brade i postarija brižna majka sv. Ana tužno prate Mariju koja sva ozarena, u plavoj haljini s vijencem bijelog cvijeća na glavi pod zvijezdastom aureolom, odlazi u novi, pobožni život. 

Prikaz sv. Barbare je najbliži glavnom oltaru, a mlada smeđokosa djevojka s krunom na glavi, stoji frontalno u simetrali, u bijeloj haljini sa zelenim plaštem, molećivog pogleda uprtog u nebo. U ljevici drži zlatni kalež s hostijom i jedina je svetica s tim atributom. U desnoj ruci ima palminu granu, znak mučeništva, jer ju je bogati otac, poganin, zatočio uz stražare u raskošnu kulu da joj se ne bi tko približio.

Pod krinkom liječnika, kršćanski ju je učitelj preobratio na kršćanstvo, te je na desnom zidu uklesan križ u kojeg prijeteći prstom upire mrki, bradati stražar sa isukanim mačem. Zbog prijelaza na kršćanstvo otac je Barbaru kaznio mukama te svojeručno odrubio kćeri glavu.

Na zidu kule su tri polukružna prozorska otvora koji aludiraju na sv. Trojstvo, a zlatni kipci antičkih Demetre i Atene na poganstvo Barbarina oca.