Povijest NK Klana

Nogometni klub "Klana", utemeljen 1931.g. baštini tradiciju ponosnih predaka, iskonskih amatera i besprimjernih entuzijasta, koji su u viteškom nadmetanju, uvijek i ponajviše pronosili i promicali ime mjesta i današnje Općine Klana u našem kraju, čitavoj Hrvatskoj, ali i izvan njezinih granica.

Nogometna lopta, prava kožnata, s rebrima i "žnirancem", zaplesala je svoj prvi, čarobni ples u Klani, na tvrdoj, kamenitoj "Grašćini" prije više od tričetvrt stoljeća. Igra, koja više od stoljeća očarava i mlado i staro diljem svijeta, sinonim je i zaštitni znak Klane! Jer, nema obitelji u Klani, Studeni, Škalnici, Liscu i Brezi, koja na bilo koji način nijevezana uz klanjski nogomet, koja nogometu i športu rodnoga kraja nije dala svoj, makar i najmanji obol, potporu…

Počeci nogometa u Klani, utemeljenje kluba

Frane Medvedić i Frane Starčić "Jardasov" donijeli su iz Napulja u Klanu prvu kožnatu loptu, godine 1931., u vrijeme talijanske okupacije, za služenja vojske. U jesen 1931 godine, bez pompe i svečanosti, u pitomom zelenilu "Grašćine", na prostoru negdašnjeg grofovskog gospodarskog zdanja, rođen je Nogometni klub "Klana". 

I od tada: "Klana" i "Grašćina" - za sva vremena! Gotovo i nema više živih svjedoka povijesnog istrčavanja klanjske jedanaestorice u dvoboju s "Lovranom" na "Grašćini", u jesen 1931., koja je izborila rezultat 2:2. Aniballe Cogo, Ivica Vučković - Bekarov, Ive Gauš - Kovačev, Anton Gržinčić - iz Divc, Frane Medvedić, Jerolo Stupar Gržankin, Josip Chinesi, Mate Valenčić - Baraban, Bruno Crosila, Stalzer, Julko Raspor - Fuštarov. 

U uzvratu su Klanjci i nadjačali Lovrance 3:1. Ali, važnije od svega, krenulo je. Nogomet se počeo igrati neprekidno, ugovarane su utakmice, u početku prijateljski ogledi, a Klanjci su se natjecateljskoj karavani pridružili 1935. godine. 

U minijaturnoj ligi, Klanjci su bilježili prve zapažene nastupe i plasman pri vrhu ili samom vrhu ljestvice Godine 1938. Klanjci su po prvi put bili prvaci u jednom službenom natjecanju, ali zbog navodno neispravne registracije vratara Rumca, četiri kaznena boda odnijela su im primat. U vrijeme Drugog svjetskog rata aktivnost nije posve zamrla, premda je znatno poremećena neodigravanjem službenih natjecanja. 

U prvih dvadeset godina, u kojima je, u usporedbi s današnjim natjecateljskim obvezama, odigran osjetno manji broj utakmica, ondašnji su igrači imali relativno dulji igrački vijek, a Klanjcima su se, osim navedene prve jedanestorice, predstavili i Drago Starčić - Jardasov, Anton Gauš - Barbov, Franjo Gržinčić - Ciba, Anton Lovričić - Terezin, Ivan Raspor - Farančev, Branko Vučković - Bekarov, Franjo Laginja - Meazza, Josip Simčić - Martinov, Anton Raspor - Valini, Josip i Alojz Medvedić - Krpinovi, Germano Bellucci, Francesco Donatini i mnogi drugi. 

Prvi veliki uspjeh od utemeljenja Klanjci su ostvarili u kup-natjecanju, godine 1950. Uspješno su prošli četiri kola prednatjecanja, ušli u završnicu, polučivši još dva uspjeha na "Grašćini". 

Najprije su s 2:1 svladali "Udarnik", istim rezultatom i "Nehaj". U riječko-istarskoj završnici pričuvni sastav riječkog "Kvarnera" pobijedio je, na stadionu "Kantrida", pomalo već umorne Klanjce s visokih 5:1 Snažnu i respektahilnu momčad, koja je obilježila pedesete godine minulog stoljeća, činili su Josip Barak - Bule, Frane Gržinčić - Kapural. Stanko Rudin - Črni, Slave Juriša, Josip Medvedić - Pipo, Pero Tatić, Anton Marinac - Bondioli, Franjo Raspor - Rokac, Alojz Medvedić, Tulio Costarella, Julko i Slave Gržinčić - Protovi, Alojz Raspor - -Bartoleć, Julko Raspor, Frane Raspor - Farančev, Alojz Rudin - Botra i Anton Raspor Valini.

U prvenstvenoj sezoni 1954/55 "Klana" je prvi puta nastupila u Podsaveznoj ligi, snage današnje treće tj četvrte lige, u društvu uglednih nogometnih kolektiva "Orijenta", "Crikvenice", "Torpeda", "Jedinstva", "Lokomotive", "Goranina", "Naprijeda". No, Klanjci su, u snažnoj konkurenciji, 'plesali samo jedno ljeto'

Ponovni proboj u viši rang ostvaren je u sezoni 1961./62. U prvoj sezoni novak - povratnik "Klana" osigurao je opstanak u konkurenciji 9 momčadi. Međutim, već naredna sezona obilježila je najsiromašniji učinak u povijesti kluba: 18 nastupa - jedva 4 boda! I jedan kuriozitet: Klanjci su prvu i jedinu pobjedu upisali u posljednjem kolu, 4:3 na "Grašćini" protiv kraljevičke "Mladosti", u burnoj utakmici, uz brojne javne opomene i nekoliko isključenja. 

Klanjci su potvrdili svoj viteški duh činjenicom što nikada nisu klonuli duhom zbog selidbe u niži rang natjecanja. Naprotiv, uzdignuta čela i svijetla obraza, opraštali su se od, možebitnog, prevelikog zalogaja, a pompozno i gordo slavili su svaki novi proboj u društvo, u pravilu, jačih i moćnijih klubova. To je najveća istina sedamdesetdevetogodišnjeg klanjskog nogometnog hoda po našim prostranstvima. Namješteni ili sumnjivi rezultat i dan-danas je nepoznanica nogometne Klane. Vjerni posjetitelji "Grašćine" radije će, stoga, pogledati skromnu, staromodnu "Klanu", nego razvikane profesionalne plaćenike.

Spomenimo samo neke od brojnih igrača i klupskih entuzijasta, koji su obilježili pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća; Josip Medvedić - Pipo 1, Josip Simčić-Pipo II, Drago Starčić, Josip Gržinčić - Šebe, Slavko Gržinčić, Ivan Raspor - Rokac, Franjo Skok, Milan Suštar, Alojz Rudin - Botra, Frane - Kapural i Slave Gržinčić - Protovi, Anton Raspor - Valini, Josip Suštar-Studenkin, Drago Raspor - Gržeć, Vladimir Valenčić - Barabanov, Cvetko Barak - Gržankin, Vlatko Štemberger - Cesarov, Franjo Barak - Protov, Franjo Laginja - Sučalov, Franjo Raspor - Tuljo, Vilko Gržinčić - Tomačin, Matija Zoretić, Sergio Medvedić - Krakov, Mario Gržinčić - Kavčev, Franjo Laginja-Bacinov, Franjo Iskra - Terezin, Anton Brentar - Žvajdarov, Emil Silić - Badža, Zdravko Valenčić, Milivoj i Slavko Gauš i mnogi drugi.

Sedamdesete su godine najvećih dometa, nogometni vrhunci "Klane". Godina 1972. pak, zlatnim je slovima upisana u anale kluba. Po četvrti put izboren je ulazak u Zonsku ligu Rijeka - Pula. 

Juniorska momčad, pod vodstvom trenera dr. Danka Čubranića i Josipa-Pipa Medvedića, plasirala se u završnicu Hrvatskog kupa, nakon eleminacije prvoligaša "Rijeke" u finalu regije, istina za zelenim stolom. Golobradi klanjski teenageri nisu bili odveć impresionirani imenima velikih, "Hajduka", "Dinama" i "Osijeka". Pružili su snažni otpor slavnom "Hajduku" (1:3), pokleknuli tek u borbi za III. mjesto protiv "Osijeka" (0:6). 

U povijesnom okršaju protiv "Hajduka", 29. studenoga 1972. na stadionu Omladinske nogometne škole "Hitrec-Kacian", juniori "Klane" nastupili su u sljedećoj postavi: Boris Laginja, Ivan Raspor, Stevo Predović, Herman Barak, Herman Gržinčić, Josip Mrvčić, Darko Iskra, Ivan Vlaše, Damir Širola, Edo Mrvčić, Josip Crnić (pričuve Josip Pilčić, Ivan Iskra, Ivan i Branko Šustar) 
Seniorska momčad, ponovno povratnik u, sada već Regionalnu ligu Rijeka-Pula, bit će njezin istaknuti sudionik narednih osam godina. U srijedu, 20. kolovoza 1975 godine, na obnovljenom nogometnom igralištu "Grašćina", u prvoj utakmici na travnatom terenu, u prijateljskoj utakmici ogledali su se "Klana" i prvoligaš "Rijeka" (1:4). Od toga dana "Klana" djeluje u suvremenim amaterskim uvjetima, organizacijski osmišljena i ambiciozna, s namjerom stvaranja uzornog kolektiva, najvećeg promicatelja imena mjesta .

Slavne sedamdesete u Klani obilježili su Marijan Bjelanović, Raul Belančić, Ivica Turina, Boris Laginja, Mate Mesaroš, Slobodan Frlan, Dalibor Maljavac, Damir Širola, Ivan Gržinčić-Skifle, Duško Vrbanc, Božidar-Pašo Raspor, Raul i Boris Žiković, Dino Raspor, Albert Crnić, Feruccio Bradizza, Slavko-Čuka Gržinčić, Maks (Riba) Gržinčić, Sanjin Grbac, Valter Komen, Stanislav-Aldo Raspor, Herman Barak, Herman Gržinčić, Ivan Vlaše, Duško Barak i mnogi drugi.

U sezoni 1982./83. došlo je do smjene generacija, a u novom klanjskom valu su se predstavili Josip Medvedić, Ivica Valenčić, Maks Gržinčić-Riba, Valter Laginja, Ranko Brmalj, Lari Valenčić, Dragan Iskra, Sandro Princ, Moreno Grgurina, Ivica Raspor-Pevak, Sandro Turković, Arsen Tercolo, Elvis Stranić, Zdravko Pugelj, Mladen Stipančić, Ante Aničić, Šime Miočić, Dejvid Gauš, Neven Gržinčić, Omer Čakarević, Robert Božić, Siniša Delibegović, Slovenac Hubert Šlosar i drugi. 
Sredinom osamdesetih prošloga stoljeća stasala je nova juniorska momčad, koja je mnogo obećavala. U sezoni 1986./87. bili su prvaci, pod vod stvom trenera Raula Belančića, ex-vratara "Rijeke" i "Klane" U jesenskoj polusezoni osvojili su naslov s 27 osvojenih od mogućih 30 ili 97% bodova. Za tu darovitu momčad igrali su: Čakarun, Ervin i Boris Smajla, Božić, Cetin, Štokić, Lukić, Simčić, Saftić, Delibegović, Štemberger, Mrvčić, Neven Gržinčić, Lipovac, Vilk i Bogović, iz koje je promovirano šest, sedam budućih standardnih prvotimaca. 

"Klana" vapi za stručnim, sustavnim radom. Angažiranjem Milana Žeželja, apsolventa na Višoj trenerskoj školi, bez trenerske reputacije, Klanjci u drugom pokušaju, prolaze ciljem s 11 bodova prednosti pred pratiteljima. "Klana" je ponovno u višem rangu, III. HNL (zapad), godina je 1989. Žeželj prerano odlazi nedovršena posla, vruće žezlo preuzima Ivica Tunna, trener mladeži. Spašava živu glavu u posljednjem kolu, 17. svibnja 1990., u izravnom dvoboju za opstanak sa susjedom "Halubjanom" iz Viškova, u kojem sudac Parlov, u sramnoj ulozi, prekida utakmicu u 26. minuti, nakon vodstva gostiju u 1:2 iz nepostojećeg slobodnog udarca u 12' (strijelac Režić) i nedosuđenog kaznenog udarca za "Klanu", jedva našavši put do svlačionice Uz mnogo prolivene žuči, na kraju farse su Klanjci ispali iz lige uz drakonske kazne Stegovnog povjerenstva.

Domovinski rat 1991.-1995. omeo je nakratko aktivnost, vremenski skratio natjecanje i, posve razumljivo, zasjenio športska borilišta, zamjenjujućiih onim ratnima. Klanjci, kao da su neuništivi i opet se vraćaju u trećeligašku konkurenciju.

U ljeto 1993, Milan Zeželj vratio se iz Australije, nakon trogodišnje pečalbe. U furioznom stilu okončao je jesen, ostvarivši u prvih 10 kola svih 10 pobjeda! 0:1 poraz u Dražicama protiv "Rječine", rezultat je sudačkog inata Delničanina Štimca i teško razumljivog nastojanja da se prekine neponovljiva serija Klanjaca. Najboljem klanjskom igraču Predragu Valenčiću poništen je potpuno regularan zgoditak u 43 minuti, domaćini su u nastavku zabili pobjednički gol. 

Premda je zbog zaoštrenih međuljudskih odnosa narušena kohezija momčadi, Klanjci su u nastavku sačuvali prednost i prvi presjekli ciljnu vrpcu, ali su vizu za viši rang morali steći u doigravanju. A Klanjci još nikada nisu bili sretni u ruletu "ili - ili". Srećom, suparnik, moravički "Željezničar", skromni sastav i u četvrtoligaškim obzorima, bio je lagan zalogaj za odlučne Klanjce.

Već u prvoj utakmici u Moravicama, Klanjci su uvjerljivom pobjedom 4:1 osigurali promociju i prije uzvrata. 20 lipnja 1994. Klanjci su slavili i na "Grašćini" (5:1) i službeno postali članovi III Hrvatske nogometne lige (zapad).

Momčad, koja će bilježiti nekoliko uspješnih sezona u trećeligaškoj, pa čak i drugoligaškoj konkurenciji, predvodio je Predrag Valenčić, bivši profesionalac "Rijeke", najbolji nogometaš, kojeg je "Klana" ikada imala Uz njega, izvrsni brat blizanac Ivica, uz Bradizzu najbolji klupski strijelac svih vremena, Joža Medvedić, ponajbolji klanjski igrač uopće, Valter Laginja, Ranko Brinalj, Albert Mrvčić, Siniša Delibegović, prava pojačanja Nenad Krivokuća, Petar Radaković, Siniša Brkljača, Nenad Damjanović i Dragan Šimić i daroviti Neven Gržinčić, Predrag-Pančo Gojković, Marijan i Tomislav Turina, Sebastijan Mrvčić, Nebojša Vučković i drugi.

KLANJCI DRUGOLIGAŠI!

U sezoni 1996./97. Klanjci su promovirani u drugoligaša! Reorganizacijom natjecanja osnovano je, uz A i B i ligu, pet drugih liga, a Klanjci su ušli u II HNL (zapad), zapravo po kakvoći dotadašnju treću ligu. Bilo kako bilo, Klanjci su ovim administrativnim napredovanjem ostvarili najveći natjecateljski domet u povijesti kluba! 
Za Klanjce su tada igrali Pugelj, Milić, Vučković, Sergo, Albert Mrvčić, Radaković, Robert Žiković, Režić, Ropac, Joža Medvedić, Matahlija, Latinčić, Šimić, Božičić, Trbojević, Hamidović, Jelovica, Milković, Stevanović, Dautović, Neven i Vjeko Gržinčić, Šušnjar, Dejvid Gauš, i ponajbolji riječki nogometaš svih vremena, Damir Desnica, koji je, iako na pragu četrdesete, odsvirao nekoliko sjajnih partitura na svojem savršenom nogometnom instrumentu, podsjetivši u nekoliko navrata na svoje najbolje dane, na veliko oduševljenje klanjskog nogometnog puka.

Nažalost, Klanjci su u ljeto 1997. godine, zbog nepremostivih financijskih teškoća, odustali od daljnjeg natjecanja u II HNL (zapad) i spustili se rang niže. Momčad je znatno izmijenjena, igra s promjenjivim uspjehom, a novi igrači su vratar Novaković, Sekulić, Pejčić, Žunić, dojučerašnji juniori Miloš Raspor-Sapov, Ćuto, Svetislav Predović, Božidar Laginja, a na vrata prve momčadi kucaju vec i darovita braća Dražen i Marin Jakšetić te Hrvoje Sanković.

Klanjci su prvu sezonu u novom stoljeću odigrali više nego skromno, zauzevši deseto mjesto, gotovo strepeći za opstanak. Ne pamti se mršaviji učinak od 6 bodova na proljeće. Dečke trenera Pere Radakovića od selidbe je spasila obilna zimnica. 

Ni sljedeća sezona nije bilo puno bolja. Za utjehu, na sebe je pozornost svratila nova darovita juniorska momčad, koju je uspješno vježbao dojučerašnji igrač Nenad Damjanović. U sezoni 2001./02 juniori "Klane" osvojili su drugo mjesto, iza hrel|inskog "Naprijeđa" Zanimljivo je da su Klanjci u odlučujućoj utakmici za prvaka, u posljednjem 26 kolu, u izravnom dvoboju s "Naprijedom" na hreljinskoj "Lonji", pobjedom mogli osvojiti prvenstvo, I bili su na pragu trijumfa, vodili 3:2 do samoga kraja I onda je iskusni "mahač" Nikica Zupčić propustio zastavicom zaustaviti napad domaćina zbog zaleđa u posljednjim sekundama igre i domaći su izjednačili. Klanjci su burno prosvjedovali, ali… 

Već u sljedećoj sezoni mladi Klanjci su potvrdili darovitost, igrajući u poluzavršnici juniorskog Kupa protiv prvoligaša "Rijeke" na pomoćnom igralištu na Kantridi, 27.studenoga 2001. godine Nakon iznenađujućeg vodstva Klanjaca u prvom poluvremenu (strijelac Marin Jakšetić u 24 minuti), Riječani su u 64. izjednačili (Skroče), a odluka o pobjedniku pala je tek nakon izvođenja jedanaesteraca. "Rijeka" je pobijedila s konačnih 5:3, a dečki iskusnog stratega Vilka Gržinčića (Damjanović je, u međuvremenu, preuzeo seniorsku momčad) pružili su dostojan otpor prvoligašu. Svi igrači igrali su hrabro i nadahnuto, nadmašivši svoje mogućnosti, a posebno se istaknuo vratar Marijan-Giga Gržinčić, koji je obranio desetak teških lopti i činilo se kao da ima stotinu ruku... 
Juniori NK "Klane" nastupili su u najjačoj postavi: M. Gržinčić, Brozinčević, Perčić, Sušnik, Bilen, Kokorić, Jakšetić, J Laginja, B Raspor (Geci), G, Laginja, Simčić (D. Gržinčić). U pričuvi su bili i Perinčić, A. Raspor i Vlaše. 

Nakon više od 70 godina uspješnog djelovanjai promicanja mjesta i Općine Klana, Nogometni klub "Klana" dobio je i zaslužena priznanja Naime, tri njegova člana dobitnici su visokih priznanja svjetske nogometne organizacije (FIFA) za amaterski rad u klubu, dulji od 20 godina. 
Koncem godine 2004 iz ruku predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića, priznanja su primili Milan Suštar (50 godina volonterskog staža), Slavko Gržinčić (27) i Franjo "Tuljo" Raspor (42). Najveće je to priznanje klanjskim športskim djelatnicima i kruna rada Nogometnog kluba "Klana". 
U sezoni 2009/2010, u svojoj drugoj sezoni nastupa u 4. Hrvatskoj ligi (zapad), Klanjci su ostvarili jedan od najboljih plasmana u svojoj povijesti osvojivši izvrsno peto mjesto. 

U 27 odigranih utakmica upisali 15 pobjeda, uz dva neriješena ishoda, doživjevši pritom 10 poraza, uz razliku zgoditaka 47:27. Momčad su vrlo uspješno vodili treneri Mladen Vranković i Luciano Celić, nekadašnji prvotimci “Rijeke”, stvorivši kompaktnu cjelinu, koja je pokazala postojanost u igri i dobroj formi.

Kao što je dobro poznato obnovljeno igralište "Grašćina" otvoreno je 20. kolovoza 1975. godine, a 2006. godine je stadion uređen i u potpunosti udovoljava uvjetima za nastup u 4. HNL i, ruku na srce, daleko ljepši i raskošniji od većine igrališta dugogodišnjih četvrtoligaša. 

Uz stadion "Grašćina" Klanjci imaju i pomoćno igralište "Pod Vas", ograđeno i s rasvjetom za treninge noću, registrirano za službena natjecanja mlađih uzrasnih kategorija. Dovršenjem kata (opremljena uredska prostorija za sastavljanje zapisnika, dvorana za sastanke i okupljanja, čajna kuhinja, sanitarni čvor) svlačionica je poprimila konačni izgled i pruža potpuni komfor igračima, osoblju, članovima Izvršnog odbora, gostima i prijateljima kluba. Na taj način Nogometni klub "Klana", u vlasništvu Općine Klana, stvorio je sve ili gotovo sve uvjete za rad u optimalnim amaterskim uvjetima, nedostaje još samo rezultatski domet i plasman u viši rang natjecanja, u kojem "Klana" treba postati stabilni član i kolektiv, vrijedan respekta i uvažavanja. 

Kroz Nogometni klub "Klana", u njegovoj dugoj povijesti, prodefilirali su nebrojeni mladi ljudi, entuzijasti, i oni iskusniji, koji su se nesebično davali klubu, pridonijeli njegovu stalnom rastu i napretku.

Vođenje kluba bilo je, u tom smislu, jedno od najvitalnijih funkcija i na tom su položaju bili agilni i ugledni žitelji Općine Klana; Frane Medvedić, privrednik i rukovoditelj Drvne industrije Klana (1931 -1946 ), Josip - Šebe Gržinčić, omiljeni brijački obrtnik (1946 -1951.), Slavko Gržinčić, prof.i dipl. pravnik, Milan Suštar, financijski službenik, Franjo Skok, službenik (1951.-1975.), Ivan Šnajdar, prof. (1975.-1976.), Milan Šustar (1977-1980.), Emil Silić, elektrotehničar (1981.), Oskar Valenčić, službenik-obrtnik (1982 -1990 ), Davorin Mrvčić, rukovoditelj u "INI" (1990.-2000 ) i Albert Valenčić, dipl. ing., rukovoditelj u Komunalnom društvu "Čistoća" d.o.o. Rijeka (2000.-2006.) 

Podulja je lista volontera, entuzijasta uvijek vjernih klubu, bez kojih se ne bi mogao zamisliti rad kluba, koji su obavljali male, tako važne poslove. Prije svih, Matija, Draga i Marijo Zoretić-Gromiški, Drago Starčić-Jardasov, Andrija i Ivan Raspor - Rokčevi, Ivan Laginja - Bacinov, Mate Gržinčić - Kavčev, Mario Seršić, Jerko Gržinčić-Tomačin, Franjo Laginja-Kralj, Olga i Franjo Laginja-Sučalovi, Ivan Juriša, Josipa Rudin-Gržinčićeva, Slava Poljak, Mario i Mladenka Stupar i mnogi drugi. 
U vođenju klupske administracije valja istaći, prije svih Milana Šustara, Slavka Gržinčića, Franju Skoka, Matiju Zoretića, Vesnu Raspor, Vandu Simčić, Oskara i Alberta Valenčića, Maksa-Ribu Gržinčića i druge. Veliki obol i materijalnu potporu klubu dali su Drvna industrija "Klana" i Šumarija "Klana", svi klanjski poduzetnici i obrtnici, donatori i ljudi dobre volje. Svima hvala, makar i najmanjoj potpori, dobronamjernoj gesti ili riječima ohrabrenja . 

Naravno, i ovom prilikom valja zahvaliti Općini Klana koja svake godine izdvaja znatna materijalna sredstva za klub i bez koje NK "Klana" ne bi bio to što jest. Klana u XXI. stoljeće kroči ambiciozno i odlučno, opredijeljena za sustavni, stručni rad u optimalnim amaterskim uvjetima u cilju stvaranja uzornog športskog kolektiva, kojeg će svi uvažavati i poštovati