Jurjeva na Liscu

Prema legendi, nekad davno Liščani su živjeli negdje na Škaljski Plješivici. Odmah ispod sela nalazila se jedna jama bez dna u kojoj su bile krasne odaje napravljene od samog mramora. U tim odajama živio je devetoglavi zmaj koji je ljudima morio ovce, krave, volove, pa i djecu. Iz usta je sijao strahovitu studen, led i snijeg. Bio je toliko velik da je jednom nogom mogao stajati na jednom, a drugom nogom na drugom brijegu. 

Da bi se oslobodili zla, ljudi su se odlučili odseliti na drugi brijeg, koji se sa Plješivice mogao vidjeti. Na tom se je brijegu mogla vidjeti jedna pješčana krpica, koja je izdaleka izgledala kao krpica ispod vrata lisice. Tako su ljudi naselje kao i brežuljak nazvali Lisac. 

No taj zmaj im nije dao mira ni na Liscu. Lako mu je bilo doći do njih, kad je jednom nogom stajao na Plješivici, a drugom na Liscu. Jednog dana poželio je županovu kćer za ženu. Zaprijetio je da će ako ne pođe za njega uništiti selo ledenim vjetrom. Kako bi spasila selo, županova kći Mare je jednog jutra plačući pošla k zmaju. Putem je srela mladića na konju. Mladić je upita zašto plače, a ona mu ispriča strašnu priču; mora poći za zmaja da bi spasila selo. Mladić joj na to reče neka samo mirno sjedne i moli Boga, a on će dočekati zmaja. Odjedanput se zmaj stvori na brijegu puštajući iz usta tako leden vjetar da su iz borova, smreka i jela popadale sve  iglice. Ugledavši mladića, zmaj ispusti tako jaku buru da je polomila sva stabla. Mladić isuče sablju i jednim potezom odrubi rugobi svih devet glava. Odjedanput se sve umiri, zasja sunce, zacvrkuću ptice. Kad se  Mare htjela zahvaliti svom spasitelju, njega više nije bilo.

Taj mladić bio je sveti Juraj, u čiju su čast Liščani podigli crkvu.

Na dan sv. Jurja na Liscu je veliki blagdan. Na taj dan svi Liščani koji ne žive na Liscu dolaze kući, ako ikako mogu.

Prema zapisu Ive Jardasa, Sandro Princ