Priča o prijateljstvu, zajedništvu i sjećanjima. Kućica Lovačkog društva Zec slavi 40. rođendan

Dom koji je nastao kao izraz potrebe klanjskih lovaca za kvalitetnijim radom, okupljanjem i odgojem mlađih članova izgrađen je u tri godine dobrovoljnim radom 32 lovaca i 5 stažista

Na putu iz Klane prema Liscu, u prekrasnom ambijentu borove šume ponad ceste smjestila se Lovačka kuća Prve njive. Objekt koji su prije točno četrdeset godina vlastitom upornošću i marljivim radom izgradili članovi današnjeg Lovačkog društva Zec Klana, mjesto je koje već desetljećima svjedoči raznim sastancima i druženjima u prvom redu lovaca, ali i lokalnog stanovništva, mnogih organizacija, političkih, društvenih, kulturnih i sportskih iz klanjskog područja i puno šire. Odredište je to u kojem su obilježene mnogobrojne obljetnice i godišnjice, proslavljeni rođendani i krstitke, momačke i djevojačke večeri, pa čak i vjenčanja, dok se posljednjih nekoliko godina u njoj održavaju i svečane sjednice Općinskog vijeća Općine Klana. Sve to daje lovačkoj kućici posebnu čar i dušu, a najviše priča kako je nastala i koliko su klanjski lovci uložili truda, rada i sredstava u izgradnju svoga doma.

Davne 1981.

Priču o početku lovačkog doma Prve njive ispričao nam je Vitomir Valenčić, jedan od inicijatora ideje o nužnosti gradnje lovačke kuće za lovce s područja Klane koji su djelovali kao Lovna desetina okupljena u okviru Lovačkog društva Lisjak iz Kastva te, unatoč stoljetnoj tradiciji lovstva u Klani, do tada nisu imali svoj dom i krov nad glavom.

– Davne 1981. godine na jednom sastanku desetine Klana nas nekoliko entuzijasta, lovaca s klanjskog područja, došli smo na ideju da bi bilo dobro imati mjesto gdje bi se mogli sastajati i družiti s obzirom na to da smo se do tada sastajali u raznim prostorima, pa i gostionicama. Želja nam je bila izgraditi malu baraku, 5×5 kvadratnih metara i odlučili smo da to bude u Liscu, baš na poziciji Prve njive u borovoj kulturi. Premda je bilo neslaganja, većina lovaca prihvatila je tu ideju, a kad smo stigli na teren, složili smo se da bi bilo bolje napraviti veću i kvalitetniju kućicu, prisjeća se Vitomir Valenčić koji je od samog početka vodio detaljnu evidenciju izgradnje i dnevnik utrošenih radnih sati.

Bez sredstava, ali s ogromnim entuzijazmom i strašću klanjski su lovci krenuli u realizaciju ovog kapitalnog projekta, a Valenčić napominje kako od tada, pa sve do srpnja 1983. godine nije bilo stajanja te se radilo subotama, nedjeljama i radnim danima, u slobodno vrijeme nakon svih radnih i lovačkih obaveza, po kiši i suncu. Praktički nije bilo dana bez svakodnevnih radnih dužnosti i poslova u udruženom radu, dodaje Valenčić.

Budući da je po struci drvodjelski tehničar, vičan planiranju i nacrtu, Valenčić je izradio konstrukciju lovačke kuće, a dom koji je nastao kao izraz potrebe klanjskih lovaca za kvalitetnijim radom, okupljanjem i odgojem mlađih članova izgrađen je u tri godine dobrovoljnim radom 32 lovaca i 5 stažista Lovne desetine okupljene u kastavskom LD-u Lisjak te uz pomoć lokalnog stanovništva, radnih kolektiva tog područja i društveno-političkih organizacija nekadašnje Mjesne zajednice Klana.

– Od početka izgradnje u kolovozu 1981., pa do otvorenja lovačkog doma u srpnju 1983. godine, prema detaljno vođenom dnevniku rada, utrošeno je ukupno 5.990 efektivnih sati dobrovoljnog rada, iznosi naš sugovornik. Od toga je čak 4.126 sati ostvarilo 11 najaktivnijih lovaca, uz Valenčića i Maria Marinca, koji je bio dobri duh ovog projekta, glavni motivator i osoba koja je pjesmom podizala radnu atmosferu, to su bili Željko Šarčević, Edo Valenčić, Davor Kalčić, Gvido Gržinčić, Pavao Šarčević, Josip Štemberger, Alemko Rubeša, Mario Gržinčić i Kazimir Raspor.

Sati i sati rada

– Realizacija projekta nije bila nimalo lagana. Utrošeni su sati i sati rada te značajna novčana sredstva. Mnogi su na različite načine pomagali i uključili se u izgradnju. Šumarija Klana poklonila nam je oblovinu za gradnju te smo joj dug odrađivali pošumljavanjem, dok su nam brojni privatnici i pojedinci materijalno i radno pomogli, donirali pijesak i kamen ili se uključivali u iskapanje. Posebno priznanje zaslužuje Mario Gržinčić koji je bez naknade izvršio transport četiri ture pijeska za temelje i nasipavanje međuprostora, istaknuo je Valenčić.

Objašnjava da su novčana sredstva i materijal za izgradnju nabavljali na sve moguće načine, raznim donacijama, prilozima i pomoćima, pa čak i samodoprinosima lovaca.

– Zajedničkim smo snagama ostvarili zacrtane ciljeve, a tri godine kasnije višegodišnja je želja konačno iskristalizirana i planski odrađena te smo iskoristili trenutak obilježavanja stogodišnjice lovstva u Hrvatskoj i 24. srpnja 1983. svečano otvorili naš lovački dom u društvu prijatelja, mještana i mnogih uglednih gostiju, zadovoljno je ispričao Valenčić konstatirajući da je objekt značajan ne samo u smislu lovno-gospodarske osnove, već i šireg društvenog interesa.

Nakon službenog otvorenja lovačka je kuća oživjela. Lovci koji su jedva dočekali svoj krov nad glavom u njoj su održavali sastanke, skupštine i razna okupljanja, a u njezinom lovačkom ambijentu i predivnoj prirodi u posljednjih četrdesetak godina uživali su mnogi pojedinci, udruge, poduzeća i organizacije unajmljujući je za razne prigode.

Vitomir Valenčić na kraju dodaje kako se od samog otvorenja do danas neprestano nešto na kući i oko kuće gradi.

– Tijekom godina se tako uređivao okoliš, izgradio se jog i šterna, napravljen je kamin, a prostor je ograđen te je uređen pristup, a svi predsjednici lovačkog društva trudili su se uložiti u lovačku kuću te vlastitim poznanstvima i prijateljstvima pokušali zainteresirati donatore i sponzore, istaknuo je Valenčić. Naime, po osamostaljenju od LD-a Lisjak i osnivanju Lovačkog društva Zec Klana ukazala se potreba za proširenjem lovačkog doma. U nadogradnju se krenulo 1998. godine na inicijativu tadašnjeg predsjednika Ivice Baraka, dok je za vrijeme predsjednika Antona Štembergera 2012. godine napravljena i sjenica kojom je cijeli prostor kućice postao posebno atraktivan, a uz održavanje unutarnjeg i vanjskog prostora, za vrijeme aktualnog predsjednika Matije Laginje nedavno je uređena drvarnica.

S obzirom na brojna ulaganja i trud koji članovi klanjskog LD-a Zec ulažu u lovačku kućicu, ovaj četrdeset godina star biser u srcu šume još će dugo biti na usluzi lovcima i društvu.

Iz Valenčićeva dnevnika

»Danas smo po lijepom sunčanom vremenu izvršili trasiranje temelja za budući lovački dom. To su ujedno bili prvi organizirani radovi, koje su u vremenu od 16 do 18.30 sati izvršili Valenčić Vitomir i Marinac Mario«. Prvi je to zapis iz Valenčićeva dnevnika izgradnje zapisan 28. kolovoza 1981. godine koji govori o početku pripremnih radova i raščišćavanju terena za iskop temelja.

Bruna Matičić, Novi list 02. rujna 2003.