DVD Klana

Vatrogastvo ima na klanjskome području podužu tradiciju. Prema zapisniku Općinskoga vijeća Klane od 19.XI.1908., tajnik u diskusiji napominje da je Klana već ranije nabavila vatrogasnu štrcaljku, što navodi na zaključak da je to bilo znatno ranije, jer u sačuvanim zapisnicima od 1904.-1908. taj podatak nije zabilježen. 

U ta su vremena, s obzirom na materijale kojima su bile građene i pokrivane kuće i gospodarske zgrade, opasnosti od požara bile znatne. Valja pretpostaviti da se Općinsko vijeće, nakon što je kupilo vatrogasnu štrcaljku, pobrinulo i za osposobljavanje bar nekolicine mještana za rukovanje njome. To možemo smatrati prvim vidom organiziranog vatrogastva na našem području. 

Prema kazivanju jednog od sudionika, 1936.g. okupilo se nekoliko zainteresiranih mještana, pa je ponovno pokrenuto vatrogasno društvo. Ti prvi članovi bili su: Ivan Barak (Mavšić), Nardo Pekar, Mate Gržinčić Kupac, Frane Gauš Barbov, Frane Barak Mavšićev (iz Sv. Roka) i Medeot, općinski nadšumar. 
Nešto kasnije su se pridružili Roko Raspor Jeroloć, Slave Valenčić Barabanov te Stane Raspor Pereć. 
Za vježbe su se služili onom istom štrcaljkom s početka stoljeća, a imali su i nešto vatrogasnih cijevi. Nisu imali uniformi, a nikada nisu ni došli u priliku da nešto gase. 

Nakon određenog vremena svi su pozvani u Rijeku u vatrogasce, gdje su bili sve do 1942., a neki su ostali tamo i kasnije (Roko Raspor Jeroloć, Tone Laginja Beleć, Frane Barak Mavšićev, Stane Raspor Perec). 

Roko Raspor, Anton Laginja i Slave Marinac Liščanov postali su iza rata profesionalni vatrogasci, a Frane Gauš je tijekom služenja vojnog roka u talijanskoj vojsci neko vrijeme bio vojni vatrogasac. 
U DIP-u Klana nakon II. svjetskog rata djelovala je tvornička profesionalna vatrogasna grupa, a uz nju je osposobljen veći broj radnika za protupožarnu zaštitu. 

Iz toga su se sastava pretežno regrutirali prvi članovi, nakon što je 14. VII. 1977. osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo "Klana". 
Tom su prigodom u Upravni odbor izabrani: Vlatko Raspor (predsjednik), Pavao Sušnik, Jerko Gržinčić, Slavko Gauš, Vlado Predović (tajnik), Karlo Iskra (Lisac), Josip Barak, Đuro Smoljanović, Vlado Milinović, Goran Raspor, Ivan Suštar (Studena), a u Nadzorni odbor: Branko Medvedic, Vinko Piković (Studena) i Josip Gržina. 

Inicijativom Profesionalne vatrogasne jedinice, uz klanjsko je društvo, u riječkom prstenu osnovano još niz dobrovoljnih vatrogasnih društava s ciljem vatrogasne preventive. Početni polet i entuzijazam rezultirao je masovnošću. U Društvu djeluje seniorska te mlađa i starija omladinska ekipa, koje u praksi i na takmičenjima postižu izvanredne rezultate. 
Odmah je nabavljeno vozilo s opremom uz pomoć Vatrogasnog saveza Općine Rijeka. Isprva je oprema smještena u skladište preko puta kina, a nakon njegova urušavanja u baraku na Sv. Roku, koja je s opremom izgorjela 1993. godine. 

Nakon osnivanja SlZ-a zaštite od požara, počela je 1989. gradnja Vatrogasnoga doma. Do 1993. stavljen je pod krov, a za proslavu 20. obljetnice 1997. godine svečano je otvoren. U međuvremenu je sređen okoliš i ugrađeno centralno grijanje. 

Dobri tehnički uvjeti sada omogućuju normalan rad mladeži i odraslima. Za obavljanje djelatnosti Društvo raspolaže malim kombiniranim vozilom za šumske uvjete gašenja T 75, kombi vozilom tipa Citroen za gašenje požara u urbanim sredinama, na raspolaganju im je i staro navalno vozilo tipa Mercedes dobiveno od Profesionalne vatrogasne jedinice. Osim toga, vatrogasci raspolažu i drugom nužnom protupožarnom opremom. 

U sadašnjem Upravnom odboru, izabranom na zadnjoj izbornoj godišnjoj skupštini, djeluju: Slavko Gauš (predsjednik), Josip Štemberger (tajnik), Dragan Iskra (zapovjednik), Dario Gauš, Mark Gržinčić, Slavko Simčić, Dino Barak, Anton Starčić i Dušan Štemberger. 

Članovi su Nadzornog odbora: Iskra Rudolf, Danijel Rudin i Tomislav Raspor, a stručni dio vodi zapovjedništvo u sastavu: Dragan Iskra, Dario Gauš, Nenad Rudin, Dino Barak i Dalibor Bratović. 
U radu Društva aktivno sudjeluje oko 30 članova svih uzrasta.

Ivan Šnajdar, prof.