Naše lipe stare beside

Kada got čujen kakovu staru besidu, pak si mislin da je vridno zapisat te naše stare beside ke se zaradi više razlogi više ne rabe, ali pak su zaminjene z drugimi besidami. Bin rad tu spomeniv i nika imena, ali kako rečeju toponime, da se zna zač su tako ta mista dobila ime. Ne pišen po abecednin redu, kaj ti pišen kako čujen. Ko bi ki tev storit kaj bolje, na dobro mu prišlo i ovi moj trud. Ovo ni rječnik, kaj ja nisan jezikoslovac da bin rječnik dilav. Ovo bi bilo samo za one beside kaj se već malo rabe, a da se zna da su jih naši stari rabili. Kako ne bin morav puno pisat, ne bin za saku besidu pisav ki mi je govoriv značenje. Ma na kraju siga tiga ću povidat one ljude ki su mi tu najviše pomogli.

Grič – to bi bilo neposloženo, bimo rekli na divo na kup dinjeno kamenje. Grič bi bila i gričnica na polju kaj su ljudi na njivi pobrano veće kamenje dili na kupe. To je i zarašena i zapušćena kiša, me ne mirina. Grič rečeju Klanjci i kada su zaradi kakove boli na kupu zrašene – Bog nas očuvaj – hraste na blagu ali čoviku.

Mirina, mirišće . zgrušena kiša

Gumance – na veli ravni, kaj got bi čovik posloživ je kot gumno, ali hum. Od gumna je Gumance. Nikada se je tamo najprije kosilo, sušilo i na lonice dilo sino, pak se ga je onda doma vozilo. Zaradi tiga je bilo puno Gumance lonic ke su kot gumno, i po tin je Gumance.

Gumanačka – je zgora Gumanca. Ko da je zraslo eno velo gumno – Gumanačka. Ma gumno se već jako malo čuje va govoru, kaj se već dosta lit slabo sije žito.

Gumno – se stori na njivi kada se požanje žito, ali se ga dila tako da se glave snopa divaju va sridinu, a repi snopa zvan. Niki su ga storili okrugliga, a niki ko da bi na kocku. Kada se žito doma pripelja onda se je storilo gumno, tako da se sada glave snopa obraćaju van, a repi snopa nutar. To se stori zaradi tiga da sonce bolje speče klasje, kaj se onda laglje odvoji zrno iz klasa, kada se žito mlati, ali ovrši

Lon – lon bi biv od Boga dar. Ma to se isto malo čuje. Ma malo se još edino čuje ako ki reče kada se ji:“Bog žegnaj“, a oni ki ji reče:“Bog lonaj“. To Bog žegnaj bi značilo da neka Bog pomore da van to jilo dobro zgori, probavi va želocu, a ovo Bog lonaj bi značilo da Bog daruje još hrane, dakako uz trud samiga čovika.

Bajla – tako se je reklo veli i jaki ženski ka je dojila svoje dite i dite od ženske ka je imela malo mlika, bi se reklo dojilja.

Mama stara i Ćaća stari – sada se govori nona i nono, no va mojin djetinjstvu smo skoro si govorili mama stara i ćaća stari. Jaš va starije doba da se je reklo dida i baba. Zato i mamo va naši šumi dva imena „Didino“.

Hlib, hlibac, pogača – kruh se ni peklo va pinke  pak se je rabilo ova tri imena.

Kajzerica – danas timu rečeju panin

Potrbušina – panceta

Ćedan – iz Kastavšćine je prišla besida šetemana, ma po našu staru je ćedan (Veli Ćedan)

Sumić – danas se više govore timu štok

Kitalj – podsuknja

Sarza- veštalja

Kecelj – sada rečeju travers

Gaće – sada se govori šotobrage. Dokljer su se nosila oblačila ka su se doma dilala su se rabila naša stara imena, ma kada su od 1918. lita va Klanu počeli za Rokovu i Jerolimovu prihajat trgovci i kramari, su z robu za prodaju prinesli i nova imena, pak tako ni više kitalj nego konbine. Te gaće su bile dil nošnje i bile su lipo rikamane, a tako su bile lipe zač kada su ženske plesale, ako su jin halje zaradi plesa šle gori, se je vidilo gaće. Bile su do kolina, a nosile su jih ženske samo za blagdane kada se je i plesalo.

Peča – žensko pokrivalo za na glavu. Posebno lipo dilano.

Luštrini – zlatni nakit dilan od veružic i morčići.

Šurka – ženska zimska trikvarte jaketa. Za divojke črljene i modre boje, a za starije kafena ali črna.

Koret – muška jaketa od nošnje

Zobun – prsluk ali lajbac

Bičve, obojki – čarape. Danas si va Klani rečemo žoki, ma žoki su kus krpe poznat kot šuferice. To ime su naši ljudi prinesli iz austrijske vojske (sokne), pak su storili žoke.

Gunjac – od vovne stkana kabanica, a pod stupami zbita. Čuvala je najviše pastire od dažja i mraza, a imela je i kapuč.

Stupe – su dva ali tri vela bata i do 15 kiv teški, a zdigovalo i spušćalo jih je mlinsko kolo. Pod bati su bile škrile. Na škrile se je va vodu tekuću vezalo da voda ne pobere čohu i ti bati su nikuliko dan po čohi tlikli. I ta čoha je bila tako zbita da gunjac ki je storen od takove čohe ni na dažju promočiv. Se razumi da je čovik ki je dilav na stupah morav sako tuliko čohu pomikat da bati stupaju cilo platno – čohu. Klanjci su stupe imeli va Malinici.

Štruglja – posuda za must krave. To bi biv lonac ki je imev ko da bi enu ruču ali uho na grlu lonca. Ta ruča ali uho je služilo da kada je ženska sila pod kravu, a štruglju je stisnila z golini, ji se ni krilo močilo va lonac aš ga je frmala ta ruča. Ma od kaj ne nose ženske dovgo krilo, štruglja već ne rabi. Niki su rekli i golinica, ma tu besidu više rabe va Kastavšćini.

Hlapuzdrina – je čovik ki ne drži do sebe ni do svojiga roda ni plemena, a kamoli do sela ni naroda kimu pripada. To je izvedenica od hlapac, ki gre od gospodara do gospodara, pak ni ničjeri.

Žnabalj – danas se ta besida rabi više za šalu, ma nikada je to bila vela uvreda. To bi biv čovik ki nima niš iza sebe, vas imetak je na njemu. Rabilo da se je tu besidu ko da bi razbaštinjeni sin, pak bi se reklo da nima ni pravo glasa, kaj nikada su imeli pravo glasat samo gospodari.

Sralja – to bi biv neuredan čovik, a pogotovo ako mu visi stomanja zvan brageš.

Klać, klaćina – landravac, ali skitnica

Čiprija – danas bi se reklo kozmetika

Pomade – kreme za lice

Ruda – danas rečeju timun na vozu, ma voz kiga su vlikli konji je imev rudu.

Oje – timun na vozu kiga su vlikli voli

Ojace – isto timun kiga se je zakvačilo za drivo i volon za jaram. Na jarmu se ga je prijelo z osnikon (osnik), a da se ne bi otputilo ojace, se ga je obavilo z trtu ka je bila ko da bi obručić spleten od škrebuta.

Otka – lopatica s ku se je od zemlje čistilo drivo (plug)

Tujci – ki prideju va Klanu i govore zajik kiga  ne razumimo

Podvora – to je od dvih kovci ki su otprilike metar i pov dovgi storeno ko da bi slovo A. Na te kovce se je tako postavilo drivo, da ne drsa po zemlji dok ga vličeju konji ali voli od njive do njive, nego drsa na tih kovci ali podvori. Se razumi, samo drivo, aš napred su kolaca od driva. Podvora more bit i kolac od kakoviga trdiga drva ko se tako zatakne na zadnja kola da je eno kolo malo va zraku, pak ta dil voza drsa na tin kovcu. To bi bilo na tako veli strmini ko da bi pomoćna brenza. Podvorina se je reklo i kada se je malo našpotalo nikomu ki nezgrapno hodi.

Skadanj – bit će da je to prišlo od skladat, kaj ti to je prostor kadi se drži drivo (plug) i so orodje. Va skadanj se je odložila i litina iz polja dokljer se prebere i uzimi va konobi.

Spaka – spakivat se, će se reć da glumiš, ali da dilaš nič kaj nisi, pak se more slobodno reć da je spaka – glumac, ali bi se reklo i caratan.

Henduk – to je capin tako storen da se cok obajme i onda se ga laglje prehiti. Se razumi da se cok obajme z takovin capinon, a ne z rukami.

Grotune – to je od legnji storen kvadar na kin su produžene ruče. Na tih grotunah se oplete koš kiga se postavi na voz, a va njemu se vozi gnoj na polje, a va jesen se vozi litina iz polja na njemu doma.

Zvanci – ljudi ki va Klani živeju, ma nisu po rodu Klanjci.

Brdo – tu se ne misli na brig, kaj ti Klanjci rečeju brdo letvici na ku se nabijeju zubi. Onda se to brdo nasadi na grabljišće i dobe se grablje. Ma brdo se reče i dnu od košare ku se oprti na hrbat.

Legnji – to su dvi okrugle gredice ke su spreda i odzada povežene. Spreda z dva, a odzada z enin drvenin klinon. Legnje se dine na voz da se dobi ko da bi tavulac. Legnji su kaj leže na vozu. Ki rad spi mu se va Klani podrugivaju da je leganj.

Štrame – su ko da bi koš na vozu kiga se more brzo razdrit i složit. Va štramah se vozi seno i šušanj tamo kadi su grdi puti da se ne prehiti.

Lojtranice – su ko da bi dvoje lojtre postavljene z live i desne strane voza, a podpre jih se  z copani. Copane se veže z verugami i se se potisne z karikon ki ma šraf na metulja. Isto se na njih vozi seno i litina iz polja

Copani – dvi gredice onuliko dovge kuliko nan lojtranice pitaju da je voz širok. Kaj ti lojtranice greju va duljinu, a copani va širinu.

Spicijarija su naši stari rekli za ljekarnu.

Paždroć – danas nan ta besida više rabi za šalu. Ma naši stari nisu imeli besidu maneštra. To se sada timu jilu reče. Prije su rekli paždroć, kaj znači maneštra. Ma va maneštru gre konpir, pašta i fažov, a va paždroć se je dodalo još puno tiga, ma sveno raji rečeju maneštra od zelenjave, ali povrća nego paždroć. Ko bi danas ki rekav da je za južinu imev paždroć, bi se mislilo da je to nič kaj ne valja.

Kalja – to je paždroć va kiga se doda ovčje meso ali bravina. Kako va Klani ni više ovac, ni ni kalje.

Patakun – veli kovani šolad, ma ne mora imet i velu vridnost

Putnica – pasoš, putovnica

Žir – va Klani žir znači voće

Želud – hrastov i cerov plod – žir

Jazbac – jazavac

Zajac – zec

Ždrigalj – to je ena sprava ko da bi hartača z želiznimi zubi s ku se je timarilo konje, ali i drugo blago. Tako se reče i nikomu ki te gnjavi i dosajiva ti.

Najke – to je imela saka kiša dokljer se je doma kruh misilo. To je jako lip dil kuhinjskiga namještaja, ma su i najke va kih se je fažov plalo

Plat – palje se fažov i jačmen. Plat znači zrno oslobodit od plive i drugiga trunja, tako da se dine fažov va najke i se ga z najkami tako hita va zrak da vitar odnese plivu. Dakako, fažov pada nazad va najke.

Phat – phat se nosi jačmen i čenicu va malin. Malinar tako naravna goranji kamik va malinu da se zrno ne samelje, nego se iz zrna zname korica. Jačmen se zame doma za kuhat i broštulat, a od obhane čenice se dobi bili cvit. Ko se čenicu ne obha, se dobi črni cvit i od njega črni kruh.

Ovijat – Sako žito kada se ga požanje se ga ovija. To će reć da se ga kada puše slabija bura, ali jači vitar z višiga stresa pomalo ili na gumno, ali na kakov kabav tako da vitar odnese plivu, a zrno pada čisto. Se to ponovi i dva tri puta kada je sila.

Toporišće – drveno držalo na ki se nasadi sikira.

Ratišće – je drveno držalo na ko se nasadi matika. Još san biv dica kada me je stric Ive Ivakov vadiv ovako: „Kaj je za dvorišće se nasadi na toporišće, kaj je za poljišće, se nasadi na ratišće.“ To će reć da ratalj na polju ma nasajeno orodje na ratišće, a va dvorišću na toporišću.

Trlica – to je jako, ma baš jako stari naziv za zatvor. Sigurno je dobiv to ime va to staro vrime, aš su onda tamo čoviku strli i dušu i tilo.

Struga – to bi bila vrata. Ma Klanjci su to prominili, pak sada rečeju portir (vrata na vrtu), ali su do prviga rata rabili tu besidu dokljer su imeli i ovce. Dvori kadi su prebivale ovce su bili predilani od dvi prostorije. Kada se je muzlo ovce, se je enu po enu ovcu pušćalo iz dvora va dvor. Kako je ka ovca bila pognana, drugi pastir je je pričekav i pomuzav,. Tako se nisu mogle pomišat pomužene i nepomužene ovce. Ta prolaz iz dvora va dvor su Klanjci rekli struga. Ma isto i vraton na vrtu. Danas se zato više ni ne čuje. Još je ostalo samo ime va šumi, poli Bartoleće i Mihčeve struge. Magari se pozna malo i zida od dvori Bartolećih.

Mošnice – Danas dosta ljudi va Klani reče fažoleti, kaj je isto valja prišlo iz Kastavšćine, aš va vrime dok je Klana bila okupirana od Talijani, se je reklo mošnice. Valja misle ovi kaj rečeju fažoleti na salatu da su kaj pametniji od ovih kaj čuvaju svoj govor i rečeju po našu staru.

Črimaž – to je trava kaj ma slično perje ko da bi zvončići. Kada biju krave popasle tu travu, je mliko imelo dosta čudan okus i su se gospodarice jadile kaj pasemo blago kadi rase ta trava. Naši stari kaj su dilali va šumi su črimaž pobirali i pripravili bi si ga za južinu kot blitvu z fažolon na padelu. Travari ga pobiraju kot vrsnu likariju. (divlji česan)

Bilica – koperta – pokrivalo za postelj Bila je tkana od vovne i lipo rikamana. 

Biljac – isto kot koperta, ma dilana od spojenih janjećih kožic. Danas tiga više ni, aš si si kupimo nove koperte. Morda se još kadi kakova čuva za uspomenu va kakovin starin boru. Jast znan za enu bilicu doma va Klani tkanu.

Svirit – Kada ki stoji mu se reče: „Sidi, kaj sviriš“  Svirit se je isto poli nas reklo za sost. Kada je ki sopav, ali sviriv, je to dilav na stojeć. Zato je ta izreka.

Usojina – je misto kadi malo kroz dan pride sonce

Prisonje – je misto ko je va zamiču, kaj će reć da niš ne puhlja i ma puno sonca

Stud – kada je zima i ako je zaradi blizine vode vlage va zraku se vidi ko da bi va  zraku blistale iskrice. To bi biv stud.

Jara – je jako prozirna maglica ka se dila zajno na površini zemlje od vrućine.

Jazina – misto va šumi kadi zaradi položaja i gustoće šume malo pride sonca. Ako je pak i voda blizu, je zaradi mraza prava jazina.

Blazina – danas bimo rekli podmetač. No si pastiri su je sobu nosili. Služila je da bi se na blazinu silo, leglo, a ako bi biv daž bi se šnju i pokrilo. To bi bila ko da bi ponjavica od čohe ku se je tako smotalo va rolu. Na edan i drugi kraj se je vezalo z špagon i na tin podebljin špagu se je nosila na ramenu, ko da bi sovdat pušku.

Čoha – to je tkanina otkana od vovne, z hakrlu još dodana vovna da je gušća i va stupah stupana.

Bisage – bile su veće, sridnje i male. Služile su va Klani samo za  nosit sobu hranu i pijaču ko se je šlo va šumu, ali na polje bez blaga. Vele su bile storene od čohe. To bi bile ko da bi dvi borše tako povežene da se jih je navrzlo na glavu tako da je ena borša bila na prsi, a ena na hrptu. Sridnje i male se je samo prehitilo prik eniga ramena. Bile su i blagdanjske bisage ke su bile lipo urešene, a služila su za hodočašća i slično. Bisage su sastavni dil naše nošnje. Klanjci, kaj je za čudo nisu poznali ni rabili rucak.

Podužna pila – ta pila je služila da se šnju pili daske. Imela je samo na doli iskošene zube. Bila je nasajena na dolanji i goranji jaram. Cok se je zdignilo na tu visinu da pod njin more stat edan piljač. Drugi piljač je stav gori na dvih tavaluni, tako da je prejahav cok i z goranjin jarmon zdigovav pilu i pilu vodiv po crti. Dolanji piljač je pilu potezav i ta put je pila rizala. Za na gori je imela prazan hod.

Mužar – po turski bi to biv avan. Mužar danas malo rabi aš su malinci, a cukar je sada  za kupit va prahu, a ne va glavi. Va Klani su rabili mužare od mjedi, ma da je bilo i drvenih.

Bariglica i lenpa – to su drvene posude ke se je oprtilo na hrbat, a služile su za nosit vodu, najviše va sinokoši. Voda se je nalivala na lij, a škulja je imela čep.

Brenta – to su posude doli uže, a gori šire, visoke do 70 cm. Služile su za vodu nosit doma. Bile su drvene i pocinčane. Nosilo se jih je na plašćenki.

Brentenjak – to je dil kuhinjskiga namištaja, ko da bi uski, pov metra širok stolić na kiga se je položila brenta z vodu, a do brente je stav lugaman za umit se.

Lug – va platnenu vrićicu je gospodarica dila pepela, ma se pazi da se ne dine ugljen. To se je dilo va veli kotav ali lonac va kiga se je dilo robu. Nalilo se je vode i onda se je ta roba kuhala. To je biv lug va kin se je tako nikada prala roba.

Dužer – daždevnjak. Ko bi dužer šav van iz jarka, ćemo reć zgoru – su ljudi rekli da će padat daž. Ko bi se spušćav va jarak, se je reklo da će vrime potrajat. 

Strnišće – njiva na ki je lih pokošeno žito.

Lanišće – njiva na ki je lih poskuben lan.

Stožje – visoki kolac okoli kiga se je zdiv stog. Stog je prezimiv na ledini ali poli štale

Lonica – zdiveno sino na kup, ko da bi stog, ma lonica ne prezimi na ledini . Ona je za eno vrime dokljer se je zame doma.

Banak, bančić – je dil kuhinjskiga namištaja. Storen je tako kot klupa - Se zdigne pokrov i va nutrini se drži melja. Na pokrov se side, a ma i naslon. Niki banki su bili tako lipo dilani, da je milina kako su bili ukrašeni, a niki su bili šćeto zbiti.

Melja – se ono kaj je va malinu zmeljeno.

Šćeto – jednostavno, osnovno, na grubo

Prah – barut

Olovo – puščano zrno

Striljaj puta – okoli sto metri, kuliko puška hiti (puškomet)

Spud – va Klani stara mira za čenicu, ma opće za žito. S tu miru se je grofu dajala desetina. S tu miru se je i vino mirilo. Nisan mogav točno doznat ka današnja mira bi to bila, ma san čuv da je od sedan do deset litar, nis siguran. Još se reče va Klani onimu ki rad pije da bi popiv spud vina.

Kofa – košara jajastiga, ali ovalniga oblika, ka ma va sridini poveću ruču. Na plašćenku je je ženska oprtila i na Gumance se je koscon neslo jist. Da se je laglje nosi, na križ hrpta je ženska opasala kušinasti pâs. Nose je i mačkare i va nju se polaže ono kaj pobereju.

Bila – bila slame, naviljaj, kuliko se zame na vilah.

Plast – plast slame, više od bile, manje od brimena.

Diver – od muža brat, djever. Malo ki tu besidu rabi. Ostala je samo poštapalica – prč, kozji diver.

Diverica – od muža sestra. To se jedva čuje tu besidu. Ostala je samo poštapalica – moja diverica, mani druga sestrica

Bugarčica – pjesmarica

Bugarit – kantat, pjevat

Pranja – triska ili iver kaj se još drži za panj. 

Ašćerica – majcukano drvce kaj se zabije va ruku, ali isto tako drvce za čistit zube, čačkalica

Natiska – oteklina, obično na nogi. Dobi se od udarca, ali ako se nač nabode.

Mačkula – obično jih je dvanajst. To su mali topići s kimi se puca o blagdani prije maše na podizanju tri pucnja, kada pride biškup i još va nikih zgodah. Pune se spreda z prahon, pak se nabije lipov čep i pali se odzada z užarenin želizon.

Boršt – gustiš, brst, šipač, šiblje, grmovito talo. Dil šume va Klani (toponim)

Talo – tlo, teren

Štrped – kada se posiče to nisko raslinje, ne ostane panj iz kiga rase stablo, nego štrped. Panj je od debeliga coka, a štrped od grma.

Budak – jako krepka i na oštro nabrušena, malo svita (zaprta) matika

Gladiš – zečji trn, trava ka bode. Računa se da je likovita, ma se je saki boji ki sino pešta.

Sino – sijeno, seno, po staru se je reklo sino. Mamo sinokošu, siničko, a zaradi tiga kaj su se Kastavci porugivali, su Klanjci obrnili na seno. Kada su o košnji pasali Klanjci prik Marčelji, zajno da se je našav kup dičine ka su okoli voza skakala i zijala: „Klanjčini maju puno sina, a samo enu hćer, pak mora š njimi tancat brižna cel večer.“ Zaradi tiga da su va Klani počeli govorit seno.

Korona – travnjak

Ledina – njiva zarasla va travu – koronu

Uvrat  - vrat od njive. Na početku i na kraju njive se je pustilo da rase trava, tako da se je na tin vratu od njive obraćala zaprega i drivo kada se je oralo.

Drmež – to je ples kiga se pleše va paru i va kolu, 

Napinčurat – ukrasit z bojami

Mištar i mištra – učitelj i učiteljica

Vražde – bezakonje, zakon ulice, zakon jačih, mafije i raznoraznih klani. Tako san mogav razumit tu našu staru besidu. 1848. lita kada se je ukinilo kmetstvo su naši stari rekli: „Grof je šav, vražde je prišav“, kaj je i za razumit. Ljudi su 700 lit bili kmeti i sada od edanput sloboda. Va ti slobodi se nisu mogli si snać, ma snašli su se prefriganci, ali kako su mi rekli  „sinovi tame“, pak je va selu zajno bilo vražde.

Pomiče – ma vavik se je va selu našlo bilo muško bilo žensko čeljade ko se je dalo sakamo poslat, kaj će reć, saki ga je mogav pomaknit, pak se je reklo pomiče. Ma tu besidu su više rabili da bi se šnju moglo porugivat. Su užali reć šegrtu; ti si pomiče, ma ne majstor, ali pak; ti si pomiče, ma ne gospodar.

Šiška – na mladin ceriću zrašen jalov plod, ko da bi tepka ali lesniko. Od nje su si dičina rada dilala pipe za pušit. Ako je ki biv ostrižen na golo, su mu rekli šiška, aš da je ošiškan. To je i plod od bora, smrike ili jele (šišarka)

Tepka – divlja fruška

Lesniko – divlje jabovko

Pav – ako je na nat na polju za vrime sonca naglo pav daž, ali ako je puhav topli vitar žmorac, se je dogodilo da je nat očrnila i se je reklo da je pav nat oparila. Najviše je stradav fažov. 

Stolača – fotelja. Klanjci nisu imeli va kiši tiga dila namištaja, ritko ki. Ja san tu besidu čuv od Mime Malinarove, kaj mi je rekla da je na ti stolači najraji sidiv Vladimir Nazor kada je užav prit z Mateton Sučalovin va Klanu i z plovanon Belećin. Tu se misli na Matkota Laginju. Poli Malinarovih je biv na stanu učitelj Iskra, pak su k njemu prišli va posjetu.

Divan – kauč. To isto vridi kot i za stolaču.

Prigišće – pregršt – dvi šake odprte dit skupa i kaj va nje stane je prigišće

Ditić –majhano muško dite va zibevki. To se još čuje jedino o Božiću. Se po stari navadi stori jaslice, ma se maliga Isusa položi va jasle malo prije ponoćnice, pak me ka naša staričica pita:“Ma niste još ditića položili va jaslice“, aš ako bi biv ditić položen va jasle, se pred njin poklekne.

Pljankača – tesarska sikira s ku se teše grede

Kolobar – podložak kiga se je dilo na glavu, a na njega su ženske dile koš z hranu, a va rukah se je neslo va tavijolu veženu drugu hranu. Tako se je težakon nesla hrana na polje, ali pak va bližu sinokošu.

Pasnik – kušinasti pâs kiga su ženske opasale pod brentu ali kofu, da jin brenta ali kofa doli iz hrpta ne zdrsne

Brukvice – posebna vrsta majhanih cveki z debelu i široku glavu. Šnjimi se je potkovalo najviše muške postole da se čin dulje vrimena očuvaju poplati na postoli. Na edan postov se jih je zabilo i po pedeset

Potkovice – to su ko da bi prave potkove za konja. Se razumi da su tanje i uže. Šnjimi se je potkivalo pete na muških postoli.

Latice – slične su dolanjimu dilu volovske potkove, kaj se razumi pumo manje, a zabilo jih se je na postoli spreda, kaj će reć kadi prideju prsti.

Kopito želizno – na tri modela za postole oblikovano nakovalo. Na kopito se je nataknilo postov da bi se ga popravilo.

Kopito driveno – kalup po kin su postolari dilali postole.

Jadro ali jidro – to je platno laneno i jako gusto, pa će reć i čvrsto iz kiga se dilaju jidra za brod. Postolari su od tiga platna dilali papuče litnje, ma najviše za ženske z dicu

Zadivak – zadivka – Zadivak bi bila ukrasna igla , broš ali puntape, a zadivka bi bili začini va jilu.

Malica – dil oka ki se na svitlu uzi, a va škurin širi (zjenica)

Fešter – ravnatelj stola, ma mora znat se navade i običaje kaj se moraju obavit na svati i drugih svečanosti kaj se obavljaju. To je va selu vavik biv edan od uglednijih ljudi. Ni smiv bit odan pijači, pak da su znali reć ako je bilo lipo na ki svečanosti; kaj ću ti reć, tr znaš kako je bilo kada se je i fešter napiv.

Zogar – čovik ki popravlja ciste.

Biljač – pitur

Vrilo – izvor vode ako je na ravnin, a ako je pod brigon je zvir, zvirak. Ako je z kamenjen obzidan onda je studenčić

Šterna – je va zemlji skopana i ozidana duboka škulja gori pokrita i ma grlo. Va nji se skuplja voda od dažja iz krova

Bunar – je isto kot i šterna, ali ma živu vodu, kaj će reć da voda nutri zvira. Ma danas va Klani skoro si rečeju šterna, samo morda par starijih ljudi luče šternu od bunara

Dikla – sluškinja ka na domaćinstvu obavlja sa ženska dila

Divica – je ženska ka samo kuha i posluživa.

Hlapac – je sluga a isto se je nikada reklo i šegrtu

Smamolija – je osoba ke se ne moreš nikako otribit

Otribit – oslobodit, očistit se od nametniki, ali po starinski od grihi

Vavik su mi bila čudna nika imena naše zemlje. Za nika san pitav, a za nika san slučajno čuv.

Ladva – je izvedeno ime iz starohrvatskiga naziva za lađu, po tin kaj se tamo najde zakrivljene hoje ke se posiče i proda brodaron, da se od njih store rebra za lađu, brod, ali barku. Takovin zakrivljenin hojan Klanjci rečeju kroce

Plešišće – je zgora križa na vrh Bliznic. Postoji jako živa predaja od Plešišća, iako se tu ne pleše već četiristo lit. Kada su se Pačići ženili va Klani i kada bi se vrnili va svoje selo, su jih tu na pov puta dočekali ostali seljani i su tu zaplesali dvi kola. Eno kolo je bilo na mutasto a eno uz glazbu. Selo se je zvalo Pačići, aš su si imeli prezime Pačić.

Tribež – je otprilike kilometar napred od Plešišća z desne strane. Tu da su va staro vrime palili kres svetimu Ozrinu i svetimu Vidu. Palilo se ga je na proliće. Muška čeljad ka je bila za ženit da je tu boravila cili ćedan, a imeli su i pravila kako tih sedan dan živit. Eno od pravil da je bilo da ne smiju govorit sih sedan dan. Tako da bi se otribili od mladenačkih grihi i bi bili zrili za ženit. Po tin da je Tribež. Plovani da su to na silu teli zatrt, ma jin je šlo za ruku da ta običaj zatareju lih onda kada se je odselilo Pačiće od tamo. Te krese su palili Pačići i Klanjci skupa. Lih nikimu plovanu Lučiću iz Kastavšćine da je uspilo nagovorit Klanjce da to više ne dilaju. To da je bilo više pogansko nego kršćansko hodočašće. Ta sveti Ozrin da se vidi, i va ljudsku pamet, pa zato je to pročišćenje trajalo uz veli post cili ćedan.

Palež -  Palež je tamo od male kazerme na Želiznih vrati prema Ladvi. Isto je kot i na Tribežu bilo hodočašće, ma va jesen. Barba Tone Antin mi je povidav da je va Paležu biv veli kameni stov kiga su Talijani porabili kada su zidali tu manju kazermu.

Grmada – je dobila ime po tin kaj su va vrime Turci vavik morali bit tu pripravni dva kresi. Kres se je zapalilo da se dalje va Brkiniju z dimon javi ako bi šli Turci va ove kraje. Ime je vjerovatno storeno kaj se kres stori od posičeniga grmlja.

Gotovž – kaj govta vodu

Čritež – bi bilo pusto, jalovo, črito, ne od nike veće koristi

Didino – to je zgora Jažinovca z desne strane. Ime samo govori da je to šuma od dide. To je još iz vrimena kada Klanjci nisu govorili nono, nego dida.

Zatrep – zamka, stupica. Tamo ni bilo kiš, pa se je va staro vrime lovilo kune. Kožice od kune se je rabilo za šubare a i za prodaju.

Vinodolac – samo ime govori kaj znači, ma po skalastih njivah se vidi da se je nikada tamo gojilo grozlje.

Rimljak – ribnjak – tu da su bili tri dovgi bazeni za zgajat pastrve. To je biv ribnjak od grofa.

Pristava - Tu je biv grofovski voćnjak kiga je koristiv pristav. Pristav je biv odan i vjeran sluga grofu. Tako da se je reklo i zapisničaru od suca.

Komošćina – tamo su dva duboka dovca va ke bura nanese puno šušnja, perja, komušine. Danas se još malo reče komušina perju ko se olupi na tuljcu od frmente.

Brdo – Klana je sa okružena z brdi i brigi, ma ovo brdo je zajno zgora sela.

Pliš – ma ime zato kaj je gov, plišiv, ćelav.

Kukulj – va odnosu na Pliš je kot kukuljica. Će se reć da i kukuljice zrase metulj, ma va ovi priliki z Kukulja zrase Pliš.

Dlito – to je nič jako vridno. Kaj bi biv tišljar bez dlita? Kaj bi bila Klana va ono vrime bez Dlita? Puno siromašnija, kaj ti tamo su bili malini, stupe, tamo se je pililo z podužnimi pilami i tamo je voda, pak je prave šume i divljači, a od siga tiga se je živilo.

Žmukljar – bi bila osoba za ku se reče da bi iz jalove krave mliko zmuzav. Ne bi popustiv dok ne dobi ono kaj išće.

Cijera – boja lica, ma se reče ista da ma i lipu put

Ceravac – Klanjci rečeju da se sakimu šparavcu ceravac najde. Će se reć da se najde niki ki će te prišparane šoljde potrošit

Majolika – vrsta lule, pipe za pušit. bila je do prs, a kako je bila velika, va nju je šlo i puno tabaka. Je bila i teška i zato je pušač držav tako da je pipa bila vežena na veružicah okoli vrata.

Kresivo – to je takova naprava s ku su nikada palili oganj, ma i ki je pušiv si je z kresivon paliv pipu. To je bilo ko da bi ena ruča, ku se je prijelo va livu ruku. Na tu ruču se je dilo hrapavi kamičić (kremen) kiga se je stisnilo ko da bi va klišće i z enu vidicu ga se je blokalo. Ta kamičić se je kupilo. Na desnu ruku se je prijelo ko da bi druga ruča va ki je bila isto tako prijeta guba ka rase na stablu, ma komadić gube. Da se to ne zgubi su obadvi ruče bile vežene z duljimi tankimi veružicami. Kresala se je guba va kamičić dokljer se ni guba užarila.

Pokvaka – vani na izgled se je dobro i kako triba, ma nutri je se nevaljato, kaj će reć da vanjština vara.

Napa – nape su nikada va Klani imeli nad ognjišći, ma i nad špargeti. Bilo jih je zidanih, kamenih i od pleha. Ma od čega got da su bile, su morale bit jako lipe, aš jih je va kuhinjah moralo bit lipo vidit. Najbolje da su bile zidane, aš su se kroz dan sagrile, pak da je bilo toplo va kuhinji i kada oganj ni jako goriv. Služile su da pobereju sake vrsti duha od hrane ki su šli kroz dušnik poli dimljak van. Ne smi bit napa spojena z dimljakon

Didnjak ili badanj – tako su rekli Klanjci panju, ma dosta velikimu, kiga se je na Viliju Božju dilo na ognjišće, a nastalo se ga je držat da gori do Trih kralji.

Puhavka – to je bila poli sakiga ognjišća podulja cijev s ku se je puhalo va žeravku da se razgori oganj. Puhavku je dilav kovač tako, da je na goranjin dilu imela lukasti oblik kamo se je nataknilo usta za puhat. Ni se smilo puhavku dit va usta da se ne biju širile morda kakove bolesti. Na dolanjin je kraju imela enu majhanu škuljicu kroz ku je šav pušeni zrak v oganj.

Prhavka – bi bila žeravka pomišana z pepelon. To je bilo najviše na ognjišću, a šnju se je pokrila čripnja, ali peka kada se je kaj peklo.

Čripnja – je tako storena posuda s ku se pokrije kruh ali meso kada se peče na ognjišću. Čripnja je od čripa storena (zemljena), ma ako je od gize je peka. 

Krik – to je od njemačke beside, ma va Klani onda nisu imeli besidu za dizalicu. Z krikon se je prehitilo koš gnoja iz voza na njivu. Ki ga ni imev je to morav obavit z kakovin legnjon, ali navoron.

Žbrunjica – rakija slabe kakvoće i žestine

Kuljada – to je mliko ko se muze dva tri dana zajno kako se krava oteli. Kuljada se reče dokljer se iz tiga mlika kuhanjen dila skuta. To mliko aliti kuljadu se kuha na lahkin ognju, pusti se da stori edan vrućak. Dok se kuha se miša da skuta ne zagori. Kada se mliko zgruša se dobi najbogatiju, najkvalitetniju i najbolju skutu. Dakako, to se zlije na velo sito da skuta ostane na situ, a žur se zlije prascon. Žur se reče i oni tekućini ka ostane kada se procidi sir. Od te skute su Klanjci kuhali štruklje

Metenica – kada se va pinjici otepe ali stepe putar, na vrhu se pobere putar, a ostane metenica iz ke se onda kuhanjen dobi skuta. Ma ta skuta ni kot ona prva. Va nju se zriblje jabovka, se dine marmelade i se maže palačinka.

Žvek – to bi biv lih storen sir prije nego se ga dine va kalup. Čin je va kalupu ni više žvek nego sir. 

Maslo – je stopljeni putar. Posebno je dobra tarica ka ostane kada se maslo ocidi.

Mačuf – to bi bila malu grja mušica aliti mana poli nike osobe.

Malik – dobri kućni duh, ki biva va napi nad ognjišćen

Kudlak, coprnjak – krvopija, zli duh, vukodlak

Kresnjak – vidovnjak, desetnik, deseto dite, pozitivac

Zornjak – muž od vile

Naštrapat – stat ali nasist na ono kaj je coprnica načinila. Obično bi to bilo za niko zlo. 

Urok – kada štriga nikoga ureče

Palaš – majhana, lahka sikirica nasajena da dulje toporišće. Služi Ko da bi na pomoć za hodit, namisto kregljače. S timi palaši su pastiri na Jurjevu igrali enu igru. 

Mršan, mršanić – posebni nož, ko da bi sikirica s kin se dila zapešt za va zelje, repu i jačmen.

Tralje – karijola, jedino kaj je bila drugačija nego danas. Bila je ko da bi čevere z kolon, a ne kasun i kolo.

Trstenik – naš narod reče simu onimu kaj rase uz vodu trsteno, trstika, trstenik. Ma Klanjci baš tako zoveju onu zavavik zelenu i špičastu travu kaj rase po mlakah 

Loka – po starinski bi to bilo z brigi obkoljena poljana, ali polje.

Židovlje – da je prišlo od zida – Zidovlje. Tih zidi da je bilo po vrhu ko da se je ki zabavljav kaj ječistiv teren za pašu, ali košnju. Ma s tin kamenjen da su va pasanin stoliću ljudi gradili po Ždovlju vrte, kaj da su si ga na čeverah nosili

Katalan – Na Vrh gore kadi je tunev je vrh Katalana. Barba Tone Antin mi je povidav da je on čuv kako je jako staro to ime još iz vrimena Iliri i da ma po imenu veze z Alanon (na Velebitu), ma dalje mi ni znav povidat.

Volarija – tamo se kosi sino ko bi da se hrani šnjin krave dalo jako malo mlika. Šnjin se je samo vole hranilo. Zato je volarija.

Janjčarije – to je zmed Kusi i Ovčjiga. Janjce se je odvojilo od ovac kada su bili tako zrili da moreju od paše živit, a ovce se je muzlo za sir. Janjce se je va posebnih dvori čuvalo dva ćedna da se odvade od sasa. Tamo je bilo naredno storit ograjene dvore, pa se po janjci zoveju Janjčarije, kot Ovčje po dvori za ovce.

Ušivka – nad tu vodu je vavik nikakovih mušic, pak je ko da bi ušiva.

Zali dovčina – besidu zala je teško na današnji govor prevest, kajti šnju potvrdimo ko da smo prisegli da je ta dovčina pravi dovčina. Isto se reče da je zala jesen, kaj će reć da se i pozna da je jesen; zala istina i slično. Bi se moglo i reć da se vidi i razumi da je tako. Se to bi bilo zala.

Praz, pikež – mužjak od ovce  ovan.

Bravina, bravetina – meso od ovce

Ognjišće – za ovu mi je besidu jako žav da su je niki prominili, pak su počeli govorit kamin. Va talijanskin govoru kamin je dimljak, peć i ognjišće. Ma naša besida ognjišće sama govori da tu gori oganj, da se tu grijemo, da nan ono sviti i da se tu spravlja hrana za naš sagdanji život. Nikada je to bila sveta besida, pak je ni triba tako olako zatrt.

Ove beside san zbrav od 1967 – 1972. Nike ke san pisav na hartice san i zgubiv. Nike ke se još vavik rabe mislin da ne moran zapisat, no ja znan da san tev zapisat nike naše morda i tisuću lit stare beside. Niki na lahku ruku promine, kaj misle da su pametniji ko rabe tuju besidu, ma ne moramo si bit takovi.

Jako puno ljudi san zapićivav, ma najviše su mi pomogli barba Tone Antin, Mate Jakovov, barba Rude Mavšin, barba Tone Protov, teta Ane Juričina i moj ćaća, Mate Tomačin.

Josip Gržinčić