Va naši predaji ni puno poznato kako se je va Klani živilo do feudalizma. Bit će da se je živilo tako kot i va sih drugih hrvackih seli. Od se te prastare predaje čuv san od (kako su ga stari Klanjci zvali) svetiga Ozrina, Sevida kiga su prekrstili va svetiga Vida i svetiga Silvana, ali ti pak svetiga Jurja. Sveti Silvan zazeleniv je cilu stran – tako se je pomikalo na Jurjevu i još kada su dica dilala švikavnice ob Jurjevi, dokljer su z nožon tlikli po žukvini kori su govorili: "Pjam pjam, i Silvan svetig' Jurja na vrata van!", kaj znači da je prišlo proliće.
Od svetiga Ozrina ali ti Sevida je još živa predaja. I saki ki mi kaj povida od sela Pačići povi i od Ozrina i Sevida. Kako je to selo bilo va zabitin kraju, a nisu med sobu imeli plovana, su jako dugo držali svoje poganske običaje, pak su i Klanjce s tin z sobu držali. Va tin selu se je sako lito držalo velo prošćenje sveti Mariji Mandaleni, kaj su imeli i crikvu te svetice. I danas zovemo to misto "poli Mandalene". No to prošćenje ni bilo baš pobožno, a i zaradi tih poganskih običaji kih se nisu teli pustit, se je to selo po sili zakona preselilo va Istru.
Za Klanu rečeju naši stari da je to bila najbogatija grofija va ovin kraju. Ni va Mark grofiji Istri, ni va Gorskin kotaru, Kastavšćini, Gromišćini, ni Kiriji, pak do Senja da ni bilo bogatije grofije od klanjske.
Da je bilo velih kriz. Najgore krize da su bile kada su bile bolesti kuga i kolera, a va novije vrime i španjola. Veća kriza da je bila va Klani i kada je prišla pruga va Riku, aš onda ni više Klana imela va Riki monopol ni nad jarboli ni nad blagon i na drugi litini, kaj će reć da je z želiznicu se to počelo prihajat iz Gorskiga kotara, Ogulina, Karlovca i dalje, pak je bila i konkurencija.
Klanjci su dajali prvinu crikvi, a desetinu grofu. Na Jurjevu se je va Ivakov vrt zaneslo prvo janje ko se je va dvoru ojanjilo, za crikvu. Tako saka obitelj. Na Sensovu se je dalo prvi sir za crikvu, a na Rokovu kopuna, ali pak pišćenicu, kaj je ki tev. Sako drugo lito je sako domaćinstvo dalo lakat sukna laneniga, a i širina da je bila lakat. Litina se je mirila na spud. Tako od sake litine prvi spud je biv za crikvu. Tako da je crikva od prvine dobila i do devedeset janjci, sira, kopuni i ostale litine. Janjce da se je peljalo na Volovsko, kadi su bile bekarije, a sir se je prodalo v Riki. Tamo se jih je prodalo i od tih šoljdi se je izdrživalo plovana i crikve va Klani.
Grofu je šla desetina. Njemu se je desetina od blaga dala na Grašćini. Na Grašćini da mu se je skupilo od sedansto do devetsto janjci i ovac, a ranija lita i puno više, kaj će reć da je ranije bilo i više ovac. No ljudi su bili i snalažljivi. Nijedan va Klani da ni va štali imev više od osan goved. Čin bi se ka krava otelila, zajno su eno govedo prodali, aš bi deseta šla grofu, onda je je bolje prodat nego grofu dat. Desetina od litine se je vozila na Daciju, a to je tamo kadi je danas šumarija.
Kako je va selu sake vrsti ljudi, grof se ni dav prevarit, pak su o simu timu brigu vodili upravitelj grofije, prestacij i lugar. Po stari pravici našiga sela, si tri su morali bit Klanjci, a ne niki sa strane. Prisegu da su dajali pred plovanon, grofon i županon sela. Puno lit da su prestaciji bili Prešićevi, upravitelji Sučalovi, a lugari Spicijarovi. Te tri službe su bile oslobojene od dacije i teške rabote, pak su si jako čuvali službu, tako da su bili pravični., aš se na nje ni smiv požalit ni grof ni plovan ni seljani, zač bi onda zgubili tu službu. I ni jin bilo druge nego bit pravičan, ali pak bit nazad kmet. Tr oni su i bili kmeti, ma slobodni od dacije, pak su mogli i manje dilat na polju, baren onuliko kaj bi morali dat daciju.
Caru i kralju su dali kaj su morali poć va vojsku. Fanterija i do četiri lita, a marina do sedan lit ako se je kadi ratovalo.
Zapisav Josip Gržinčić