O pobjedi nad Turci

Va Klani se je 1909. lita spominjalo tristopedeset lit od pobjede nad Turci va Klani, točnije nad poznatin Malkoč – begon. Dica su dobila zadaću da napišeju kaj got su čuli o tin događaju i da sastave pjesmice. Ako je kaj sačuvano od tiga događaja da prineseju va školu. Na priredbi va školi su dica čitala svoje zadaće i kazivala pjesmice ke su skupa z svojimi starijimi sastavili. Najviše su se pijažale stricu Belećimu ove dvi ke se je on na pamet navadiv i meni jih povidav:

Mladi Turčin

Tanak Turčin rusi su mu lasi
mladu glavu črljen fesak krasi.
A za pason oštra sablja visi,
črnin okon Bog zna kaj si misli.

Ili sičen, ili striljan Klanjac se ne boji
va planini črni žitak on svoj kroji.
Kada striljan olovo ga mine,
kada sičen, junački on zgine.

Tako Turčin na srid Klane stoji
va Gradinu gleda, a nje se on boji.
Junačka je u njeg ruka mlada,
ipak se on boji iznad Klane grada.

Poginulin Turkon va Klani

Oj Turčine, grob ti na koroni,
ni ti majke da ti se pokloni.
Ni ti križa da ti dušu spasi,
ni sestrice da ti z sovzu grobak kvasi.

Turci su se često zaletali va naše kraje i palili, pljačkali i zemali ljude va roblje. Najraji su zemali našu mušku dicu, aš su od njih dilali janjičare. Tako da je edan Turčin šav z muškin diteton ko je zev, a dite je plakalo. Čuli su to dva naša mladića i skrili se zad danas Krpinovu gomilu. Kada je Turčin prišav blizu, su ga zaskočili i ubili, a dite su oslobodili. Turčina su zavlikli va Krpinov vrt i tamo da su ga zakopali pod enu frušku. Krpinovi da su saki put ako bi fruška posušila, na to misto posadili drugu na spomin timu događaju.  Naši ljudi su ti strašni vojski rekli janjičari, aš su dica zeta majhana kot janjci, a od njih su Turci zgojili najbolju vojsku va to vrime.

Zapisav Josip Gržinčić