Kako su Klanjci otkupili šumu od grofa

Ovo pišen doma, a bilješke san storiv va oštariji poli Martinovih 1974. lita. Povidali su mi barba Tone Protov, kunpar Martinov i Mate Jakovov.

1970. lita san pisav o – za Klanu – jako važnimu čoviku, a o njemu mi je govoriv stric Jače Beleć poli nas doma. Va oštariji san spomeniv da san napisav nike događaje o Grgotu Gauš, pak mi je stric Tone rekav da će mi on povidat događaje o Zvanetu Gauš, ki je pravnuk Grgotu Gauš. Na to su rekli i ova dva Klanjca gori spominjani da će i oni reć kaj ako barba Tone ne zna ali pozabi. Dakako, to je vela tajna, pak se to zapiše i drži skriveno dok ne pride vrime da se to selu reče. 

Barba Jače Beleć mi je rekav:

Grof klanjski da je još va pradavno vrime pripeljav iz Čehoslovačke dva mladića ki su bili brati i da su se jako razumili va uzgoj ribe va ribnjaku. (Klanjci rečeju Rimnjak va Vinodovcu). Od Balcmanove kiše pa do Juričinih su bili tri bazeni ki su dobivali frišku vodu iz Briga. Ta voda i danas teče va korito. Va tih bazeni je grof uzgajav ribe. Uza sam ribnjak su ta dva brata storili kiše, pa kasnije kako su se rajala dica je skroz od Pavlačićevih do Ivkice Zvankoće cila liva stran pripadala rodu Gauš. Tu je i Bartolova kiša, va ki je rojen Grgo Gauš.

Kada je biv mladić, su ga zeli va marinu. Služiv da je marinu 7 lit, od tiga da su mu četiri lita bila plaćena, a tri ne. Na brodu da se je navadiv sedan zajiki govorit. Prišav je doma iz sovdačije onda kada je Jelačić ukiniv kmetstvo. Kako je biv načitan i bistar mladić, on je organizirav selo kako će se otkupit od grofa zemlja i šuma. Z grofon Negovetićen da je vodiv vele „bitke“, aš da grof ni tev prodat goranju šumu, nego samo dolanju. Moramo zapametit goranju šumu, aš je radi nje zgubiv glavu njegov pravnuk Zvane Gauš. Klanjci su otkupili nič šume i od grofa Kalmana i Turn Taxisa, no te dvi obitelji su šumu koristili više za lov nego za drva, pa šnjimi ni bilo tuliko natezanja. 

Va to vrime si je Grgo storiv kišu, ka se po njemu zove Gržankini, a storiv je kišu i mlajimu bratu ki je imev samo hćere, pak se je k njin priženiv Barak, a to su ovi drugi Gržankini. To natezanje okoli goranje šume da je trajalo nikuliko lit i grof da ga je moliv i prosiv da neka od ondašnje zemaljske vlade ne išće da se ta šuma mora prodat. Ma ta Grgo da je rekav da bi bilo selo siromašno, ako se i goranja šuma ne proda selu, kaj je na kraju i sposlovav, aš je biv jako uporan. Tako je klanjski grof Negovetić ostav bez ičega va Klani.

Po Ugovoru Klanjci moraju se to otplatit va četrnaest rat. Rata se je plaćala sako drugo lito. Za saku ratu je saki gospodar dav deset ovac i junca stariga dvi lita, pak to znaša da je saki broj dav 140 ovac i 14 junci. 

Va Dolinjah je biv oženjen edan krčmar za enu Kastavku. Ta krčmar da je imev rad posla z razbojniki i više puti da je biv va zatvoru. Kada su po njega prišli oružniki da ga opet vode va zatvor aš je biv nepopravljiv, ga je trefila kap i je umrv. Tu njegovu dovicu Kastavku da je zemaljska vlast gonila da mora vrnit se kaj je on skrivav kaj su ti razbojniki popljačkali, ma da se je ona branila da od tiga ne zna niš. Da nisu imeli dice, a ona da je bila lipa ženska, pak si je je zev za ženu ta Grgo Gauš. Oni da su imeli četiri dicu. 

Nakon fanj vrimena kaj su bili oženjeni da je nji opet prišav poziv za sud zaradi bivšiga muža, no Grgo da je rekav da gre on namisto nje, aš da ona z pokojnin mužen nima niš. Na sudu da je on obaviv se kako triba da je više ne pozivaju. No kada je prišav doma, ga je ona dočekala i pitala ga je kaj je na sudu obaviv. On da se je tev malo našalit, pak ji je rekav da će morat poć va pržun. Ona da mu je dila jist, i dok je on jiv se je ona hitila z okna na glavu i se je ubila. To ga je – kaj je i za razumit tuliko pogodilo, da je ostatak života proživiv najviše sam i movčeć. Čuv san, - ali ne od strica Belećiga - da se je ponovno oženiv, ali to ne znan je li istina.

Povidaju stric Tone Protov, kunpar Martinov i Mate Jakovov:

1922. lita su Klanjci podilili dolanju šumu, a komu je parat biv slabiji, se je dalo prilog. Goranju šumu se je skupno koristilo. Kako su Stepini imeli pilane i već su se fanj obogatili, jin je najviše odgovaralo da se goranja šuma ne podili. Ne znan da su se pustili naši stari tako nasamarit. Valja su bili slipi od ove malenkosti kaj su dobili. 

1945 lita je prišla partizanska jugoslavenska vlast. Pilana je počela dilat dan i noć, aš je tribalo puno drvene građe za obnovu. 1947. lita je va Klani storena Zadruga, a istiga lita su naši stari doznali da se na Ćićariji (Mune, Žejane, Vodice) spravljaju podilit šumu ku su i oni do onda skupno koristili. 1948. lita su oni tu šumu i podilili, tako da maju i po 60 000 m2, a kadi je šuma slabije kvalitete i do 100 000 m2. Pak su naši stari odlučili da sada kada je tzv. narodna vlast, podile goranju šumu, kaj jin i pripada. Čudno je da nisu mogli procjenit situaciju. Na Ćićariji ni bilo šumarije ni pilane, ka riže za obnovu, ni zadruge po uzoru na rusko kolhoze.

Se nikako potajno su Klanjci zbrali Toneta Starčić (Muhića, ki je biv učitelj) i Zvaneta Gauš, da oni obavljaju harte za podilit šumu. Ta Muhić da je pribaviv kopiju ugovora o kupoprodaji šume z grofon Negovetićen i se kaj je morav pribavit, aš se je svitovav kako i kaj su pribavili i na Ćićariji.

Va proliće, va ožujku misecu je Muhić najden mrtav. Čin su doznali da je Muhić mrtav, su šli Zvane, Jače Jakovičev i Tone Sučalov iskat harte ke su samo tri dane prije poli Muhića slagali, ma harat ni nigdar nijedan našav.
Zaključili su da ga se je otrovalo i zelo papire za ke se ni danas ne zna kamo su finili.

Zvane Gauš da ni biv strašljiv čovik, pak je se komu got to povidav. Onimu ki je to storiv je odgovaralo da si Klanjci ne podile šumu ku su krvavo platili. Tako su isti ti „ljudi“ zaključili da moraju ušutkat i Zvaneta. Njega su istiga lita na Viliju Božju 1948 hitili va jamu. Zneli su ga iz voza Jačetu Ivinovimu na Pogledu.

Velečasni Pavić Mršnik ki je šav Jačeta spovidat ga je svitovav da mora to komu povidat prije nego umre, da se zna za tu tragediju, kaj ti velečasni Pavić radi ispovjedne tajne to ne smi povidat. Barba Jače je to povidav svojimu sinu Stankotu, a on sin ljuden va oštariji, tako da se zna i Marčeljac ki je ubiv Zvaneta Gauš.

Jako je čudno kako je život zgubiv uz Muhića i Zvane Gauš, pravnuk čovika ki se je tuliko boriv da Klanjci otkupe tu šumu, a on je zgubiv glavu kako biju si tu šumu podilili. 

Danas s tu šumu gospodari Šumarija, a mi ki smo potomki onih kaj su je s tešku muku otkupili i krvavo platili, od tiga nimamo niš.

Zapisav: Josip Gržinčić