Još nič teškiga iz Klane

Danas san pročitav barbi Rudetu Mavšinimu kaj san od Klane pisav, pak mi je rekav, da preveć Klanjce zavijan va zlatnu harticu, i da bin morav bit malo više stvaran i da će mi on povidat par zgod ke da naj zapišen, aš da je i to slika Klane. Ja znan da je tako, ma je više razlogi zač nike stvari ne moren pisat. Najviše zaradi obitelji iz kih su ti ljudi, aš oni ki su ostali ne bi bili zadovoljni da se od njihovih starih grdo piše. No događaje ću zapisat, ma čji je ki biv ne bin spominjav. Imena moren spominjat, kaj tih imen je puna Klana. 

Nigdi tamo 1910. je Austro-Ugarska vojska imela vježbe va Tirolu. Na te vježbe je pozvano pet mladići iz Klane. Sih pet su bili bi se reklo mladići od oka, kaj će reć da jih je bilo lipo vidit. Bili su iz dobrih, pobožnih i dosta dobro stojećih obitelji. Po ničen da nisu odskakali od se druge mladeži va Klani. Već nakon par dan kako su bili na vježbah su tri od njih z oružjen ušli, bi se reklo da su dezertirali. 

Rude, Roko i Ive, tako da su se zvali. Kada su vježbe bile gotove, ovi preostali dva su prišli doma, a va Klani se je govorilo da su ovi tri šli va hajdučiju. Od starine se je hajdučija prikazivala ko da bi nič lipo i plemenito, kaj će reć da se hajduki bore za nič dobro, pa magari i proti zakona. Ma ovi tri mladići nisu šli va hajdučiju, nego va razbojnike. 
Kretali da su se po Tirolu, Krasu i Gorskin kotaru. Još va Tirolu da su na eni kmetiji silovali enu mladu žensku ka da je bila va drugin stanju s trbuhon do pod bradu. Nesretna ženska da je skrvarila i umrla. Ne zna se kako, ali ondašnji oružniki da su uspili prijet Iveta i tamo va Tirolu da su ga obisili. 

Nakon više od lito dan da su se našli Rude i Roko va Fužinah, kadi su konačili na eni kmetiji. Da su rekli da će jin pomoć kosit. Doma da su jutro kada su si šli kosit ostali brat i sestra. Brat da namiri blago, a sestra da kuha za kosce. I brat i sestra da su bili ženjeni i da su imeli i dicu.  Enu dobu su se Rude i Roko iz ledine uputili doma i da su ubili i brata i sestru. Bit će da su jih tilili šoljde. Brzo brzo se je ta vijest pročula. Ljudi da nisu čekali oružnike, nego su se sami dali va potjeru. Već treti dan da su jih našli, aš su sa sela bila nahoj. Ni jih sudiv sud ni oružniki. Tako da su jih mučili i na kraju zapalili. 

Oružniiki su prihajali više puti zaradi njih va Klanu, no prišav je i ta dan kada su prinesli te teške vijesti. 
Ki zna kaj to pride da dragi Bog pusti da čovik dobi takovu pamet. Bog dragi naj nas čuva takove pameti kot kaj su je ti naši nesretni mladići imeli.

Zapisav Josip Gržinčić