Ovo ni baš razumno pisat. Bog zna će li kada bit moguće ovo javno pročitat. (ovo je pišeno 1971. lita). Paziv san koga ću zapićivat, no kada san rekav da bin to zapisav san vidiv da su ljudi puni straha. Svelih su mi povidali kaj san pitav, ma su mi rekli da jin imena ne spominjen. Edan stari Klanjac mi je rekav da se to mora zapisat. "Oni su jih nedužne ubili, a mi da jih ne bimo smili spominjat. To je lipo od tebe kaj si se tiga lativ. Niš ni zavavik, pak će tako i njihovi moći prit kraj, a te naše Klanjce popiši aš su bili tuliko krivi kaj su istinu ljubili i kaj su va to vrime bili živi."
Najprije san pitav svojiga ćaću. On je biv partizan, pak mi je rekav da to još ni za moje uši, aš san još premlad. Znan da me je tev zaštitit, no rekav mi je ovako: "Kada budeš zriliji se ću ti povidat. Zlo ko se je dilalo pod plašten partizani, su dilali zli i opaki ljudi, ma najviše iz svojih razlogi. Mi ki smo bili čestiti i dobri, timu zlu nismo bili ravni i nismo mu se mogli suprotstavit, aš bimo i mi bili stradali."
Imev san 14 lit kada san doma tobože čitav, a stariji su se od tiga pogovarali. Dakako da nis čitav, nego san naćuliv uši ko da bi zajac. San se zgroziv kada san čuv da su ubili Viktora Martineloviga ki je imev samo 14 lit, kot i jast kada san prvi put to čuv.
Va Klanu je za Ivića Martineloviga bila udana Božica Benaš iz Marčelji, ku su va Klani od milja zvali Nadala. Ona je Iviću rodila dva sina, Ivana i Viktora. Ivić je dilav poli Stepinih na pilani, a Nadala je prala na Svetiroku kazermu od talijanske finance. To je biv tobože njej grih, da je kastavski partizani ubijeju, nju i obadva sina. Ma pravi je razlog biv za sin drugi. Tako su je 1944. lita po noći zeli, nju i mlajiga sina Viktora ki je imev četrnajst lit. Peljali su jih na planinu Obruč i tamo su jih ubili.
Va jesen istiga lita su starijimu sinu Ivanu ki je imev osavnajst lit rekli da bi bilo dobro da gre va partizane, da opere grih svoje matere. Nigdar se ni doznalo je li va partizane šav sam ili su ga zeli. Zeli su ga va 6. Ličku brigadu ku su opet popunili nakon poraza z ustašami. Va ti brigadi je bilo još petnajstak Klanjci. No valje nakon dva tri miseca kako su ga zeli, je va Klanu prišav glas da je va Liki smrzniv. No tako se je povidalo se dokljer se nisu napili va oštariji poli Marčeljevih dva klanjska partizana iz te brigade. Edan od njih je počev plakat i povidav je da su Ivana ubili zaradi pov pinke kruha. Ma prava je istina da su Nadala i obadva sina ubita samo zato da se ne bi dilili na imanju na Marčelji. Muž je ostav živ, aš on ni biv baštinik.
Kako naši stari rečeju: "Zaklela se Zemlja Raju da se tajne se doznaju!" Edan Klanjac je va UDBI iza rata dosta visoko kotirav. Kada je to doznav, je povidav svojimu prijatelju i kolegi va Klani, a on, da si olakša dušu mani.
Ubit dečkiće od 14 i 18 lit i njihovu mater zaradi dva umejka je više nego zločin. Kada san se jast na to zgroziv, mi je ta isti Klanjac rekav: "Kaj se čudiš, tr su poubijali 130 ljudi, ženske i starce na Kastavšćini."
Svoj na svojiga, krv na krv, to pak je više nego strašno.