Va Klani kot i drugdi ma saka obitelj, ali kiša svoje ime. Ta imena obitelji su različita. Dajala su se po imenu gospodara, gospodarice, po djelatnosti s ku su se bavili, ali pak po selu iz kiga je biv ki priženjen va Klanu, po prezimeni i još po nikin malo čudnin događaji.
Catorovi su dobili ime po besidi catorat, krebeljat, ali šverdat, a to bi bilo nopačit se va hodu. Niki njihov stari, Bog zna kada da se je va mačkarah znav tako spakivat, pak su od tiga dobili ime.
Lihčanovi su dobili ime po timu kaj je njihov stari oća biv iz Lisca.
Bartolovi su dobili ime po nikimu Bartolu iz njihove obitelji.
Šebini i Šebeći su dobili ime po isti stvari. Klanjci su rekli starimu i ponošenimu vojnimu kapotu šebe ili šebo. Ma ta kapot je mogav nosit samo oni ki je prišav iz rata doma ranjen, a na kapotu se je moralo vidit škulju od olova ko ga je pogodilo, ali raspor od sablje. I po ti besidi su Šebini i Šebeći va Klani i va Studeni dobili ime.
Jožinovi su dobili ime po Jožetu va obitelji.
Jureći po Juretu va obitelji.
Ivanevkini i Ivakovi po Ivanu.
Tomažovi po Tomi, ali Tomažu.
Maričini po Marici.
Šurkovi – po zimi su Klanjice nosile šurku. To je zimski dio nošnje. Obično je bila modre, a za divojke črljene boje. Od boka pa do pod prsa su se z nutarnje strane ušile želizne uske, ma žilave lame, pa kada su se z pason stisnile su ženske dobile još vitkiji stas. Pas je biv isto z nutarnje strane zašit. Ta Šurkovica po ki su šurkovi dobili ime ni tkala ni šila šurke, nego je samo ušila te lame i pas.
Antini su dobili ime po imenu Ante. Va Klani ni postojalo ime Tone nego samo Ante, ali kako se je dogodilo da je va eni obitelji bilo i po dva Anteta, je velečasni Koruza mlajiga zvav Tone i tako su Toneti ostali.
Žigmanovi su dobili ime po prezimenu ko ta obitelj nosi. Su Žigmanovi, onda Žigmanovi Jeličini, Žigmanovi pevričini i Žigmanovi Cesarovi. Pevrica su Klanjci rekli plivi od lana, a postoji i pliva od žita. Pevričini su jih onda zvali aš da su imeli malo škuriju put, a Jeličini su bili po Jelici va obitelji.
Cesarovi su eno vrime vozili poštu iz Rike va Klanu i imeli su državnu plaću, a onda se je to reklo cesarska plaća.
Puhtovi su dobili ime po prezimenu Puhta. To je biv upravitelj grofu Kalmanu va šumi, ali više za lov nego za gospodarenje, da je biv rodon Čeh.
Fuštarovi – još za vrime grofa da jin je grof rekav da se zafušare. Nisu trpili da jin nijedan zapovida, pa ni grof.
Rokčevi su dobili ime po Rokotu.
Jakovovi po Jakovu va obitelji.
Balcmanovi – oća i sin da su imeli oštariju. Da su bili niski i debeli, pa da su jin po tin dali ime (ball mann)
Tićarovi – da su imeli va obitelji eniga dečka kaj je sam dilav gajbe i držav tiće ki lipo kantaju, najviše drozde. Da jih je bilo milina poslušat.
Šarinovi – kada da je k njin doma prišla nevista, da ni tela još dugo slić nošnju od divojke. Kada se ženska uda, onda više ne nosi robu ku je nosila kot divojka, nego mora nosit robu ku nose udane ženske i ka je jednostavnija i ni onako šaro dilana, pak da su jin po tin dali ime. Da je bila jako trdoglava, ma ne bin pisav čja je bila.
Malinarovi – imeli su dva malina: edan za čenicu i edan za frmentu.
Količini – oni su bili vrsni kolari, dilali su kola, voze i kosja. Po zanatu su jih i prozvali.
Matevčevi su dobili ime po Mateju.
Jušićevi su dobili ime po prezimenu Jušić ko su nikada imeli, ma je to prezime zginilo.
Krpinovi su dobili ime po djelatnosti ku su obavljali. Kako se je doma dilalo samo bilo sukno, oni su sukno bojali, ali kako bimo po staru rekli strojili. Zada kiše maju veli vrt va kin se je smiron sušila ta postrojena roba, pak su zaradi tiga dobili to ime.
Matetinovi su dobili ime po Matetu.
Hrančevi – ta obitelj je još zdavna imela zadaću da - ako prideju Turci, oganj, ali bilo kakova nevolja – pohrane kaleže, knjige i druge vridnote iz crikve da ne stradaju. Po timu su dobili ime. Zoveju jih i Rusovi, aš se je k njin priženiv edan Ukrajinac, ma za Klanjce je to biv Rus. Oni su bili va logoru va Dlitu kot zarobljeniki va prvin ratu. Rekli su jin i Corobi, aš su hodili po kišah dilat i vavik su pitali po ruski :“Co robi?“ (kaj rabi)
Stipanovi su dobili ime po Stipanu.
Kravarovi – edan put ni saki svoje blago čuvav. Kravarovi su imeli više muške čeljadi pak je edan od njih čuvav krave od više njih. Imev je rog kot i saki pastir. Kada je na rog zatuliv, su mu prignali i drugi krave za na pašu. Po tin da su dobili to ime.
Lapižovi – da je ćaća kupiv sinu za va školu olovku. To je bila prva olovka ku je klanjsko dite držalo v ruki. Do onda su imeli pločicu i kamičić (kredu). Kako je on edini imev olovku (lapiž), su po timu dobili ime.
Farančevi – se tri obitelji su to ime dobili još zdavna, kada su va Klani bili rejeni oci glagoljaši, a tvorili su seoski Kaptol. Kako su oni pripadali fari (prema izvedenici za plovaniju – faroš), su prema timu dobili ime.
Popeći – isto vridi kot i za Farančeve
Karlovićevi su dobili ime po svojin prezimenu
Marinićevi su to ime dobili još zdavna. Edan od njihoviga roda si je pripeljav ženu iz Marinići.
Juričini su dobili ime po Juretu
Bartoleći po Bartolu
Kovačevi – puno lit su bili kovači; potkivali su vole
Pavlačićevi su dobili ime po prezimenu Pavlačić, ko se je zgubilo, ali je ime obitelji ostalo
Tonikini na Lazi – po teti Tonki
Barbovi – kadi Klanjci zoveju Rimnjak, to se po staru zove Ribnjak Tu je dav grof Barbo zazidat kišu va ki je živiv gojitelj i pazitelj ribnjaka. Tu su kišu Klanjci vavik zvali Barbova kiša, pa su i Gauši ki su bili gojitelji i pazitelji ribnjaka ostali Barbovi
Mimini su dobili ime po Mimi, ma staro ime te obitelji je Bartolovi.
Škaljankini su dobili ime kaj je k njin bila udana Škaljanka
Šiškovi – da je gospodar sako lito dav se ostrić na golo, biju Klanjci rekli da se je ošiškav, pak su po tin dobili ime.
Zvankoći su dobili ime po Zvanetu
Roškini su dobili ime po tin kaj su va obitelji imeli rošaste lasi.
Munčevi su dobili ime aš su imeli enu nevistu iz Mun
Gržinčićevi su dobili ime po prezimenu. Eni su Ilijevi, a drugi su Filipovi
Perčićevi su dobili ime po Petru – Peretu
Markoći su dobili ime po Markotu.
Jardasovi su imeli nevistu iz Jardasi, pa su po tin dobili ime.
Tomačini su dobili ime po Tomi. Drugi Tomačini su Tomačini Petroći, po hćeri Petri, ma jih zoveju i Venjerovi, aš da je k njin biv priženjen edan Brkin ki da je smiron govoriv vendar, pak su jih po tin prozvali Venjerovi.
Rokovičini su dobili ime po Rokotu va obitelji.
Pamperovi se zoveju iz vrimena kada su Francuzi bili va naših kraji. Edan njihov mladić da je biv va Francuski vojski poli topi. Da je imev zadaću da z enu za to storenu palicu poriva va kalun prah i zrno – kuglu. Kada su ga pitali kaj je va vojski, da je rekav pamper, pa je obitelj po timu dobila ime.
Panicolovi – za tu obitelj san čuv dvi prilike po kih bi mogli nosit to ime. Da je sin od grofa Panizzolia imev dite z enu našu Klanjicu, pak da je po tin ime Panicolovi. Druga priča je ta da je zev za ženu tu našu kmeticu i da se je zaradi tiga morav odreć grofovstva svojiga oće i siga kaj to nosi, pak da je z ženu živiv kot i saki drugi va Klani. 1964. lita mi je poli Farančevih povidala šinjora Francova da je ona kot dite poslušala doma na Brgudu priču poli ognjišća ku da je povidala ena stara Brgujka, kako se je grof klanjski zaradi ljubavi ene kmetice odrekav svoje obitelji, svojih dvori i siga grofovskiga sjaja, ma kako mi je ona povidala, od tiga događaja su storili pravu bajku. No ta je obitelj ostala bez potomstva, pak su zeli k sebi tetu Tonku Šarinovu, a ona se je udala za barbu Fabijana iz Laz, pak je tamo sada prezime Sušnik, a ime obitelji je i dalje Panicolovi.
Kačarovi – oni se po pravu zoveju Bartoleći Gričarovi, to će reć da su dobili ime po Bartolu, ovi prvi su Bartoleći Vickoći
Krakovi – ni mi nijedan znav povidat, edino da krak more bit i krilo od tića.
Gavševi – edan put su imeli prezime Gauš
Spicijarovi su bili lugari, a bavili su se i z ljekovitin biljen; pobirali su i sušili, morali su znat zač je ka trava pak bi to bilo kot spicijarija ili likarija
Sučalovi – sučal je nadglednik poli grofa, pak su zaradi te službe dobili ime
Bacinovi – ustvari bi bili Pacinovi, aš da je enimu njihovimu dečku ki je biv va vojski i biv je jako navrtan cugsfirer stalno govoriv pacen kaj da bi bilo navrtan po njemački
Neškini ali Nežkini su kot i Nežini dobili ime po Neži, ali Agnezi
Jakovičevi su dobili ime po Jakovu
Kavčevi su dobili ime po zanatu. More bit da su kavali kamenje, a more bit i tkavčevi po tkanju. Klanjci radi promine. Jažinovac bi biv po pravu Jazinovac. Jazina je kadi je puno hlada i mraka. Ni Rimnjak nego Ribnjak, pa more bit da se je i uvdi dogodila kakova promjena
Barabanovi – bili su puno lit mežnari, ma Baraban znači škrebetanje va crikvi va Velin ćednu. Ki put je mežnar čitav čitanja i molitve Veliga ćedna, a te molitve i čitanja su bila na tri ure zapovdan. Biv je veli svićnjak na kimu je gorilo petnaest svić. Kada je bilo obavljeno čitanje psalma i molitve, se je ugasilo po enu sviću. Velu sviću na vrhu se ni ugasilo, nego se je neslo zad oltar. Ta put bi plovan, ali mežnar z šibu udriv po klupi i počelo bi se va crikvi škrebetat. Po tin su Barabanovi, aš va Klani od prije postoje Mežnarovi
Fagaletovi – va staro vrime da je va Klanu prihajav na lov niki rički bogataš ki se je prezivav Adamić. On da je znesav ime Fagaleta, aš to da bi bilo landravac, skitnica, ali klaćina, aš da je vavik biv va šumi i nigdar da ga ni bilo doma
Barićevi – bogate gospe su nosile ime Barbara, ma kmetica je morala bit Bara ali Barica i po tin imenu su Barićevi
Vihtorovi su dobili ime po Viktoru
Cucankini – po prezimenu Cucančić
Cesarovi po tin kaj su imeli državnu službu.
Škatičini po Kati. Kata Škata su se pošalili i ostali
Šestičevi – ta nadimak da si je niki njihov prinesav iz vojske. To da su tako rekli sakimu ki da rad igra na harte, ko da bi kockar.
Gržini su dobili ime po prezimenu Gržinčić, ali po Grguru – Gržetu.
Gržini – Gvardijanovi – oni su držali oružje za rundu i vodili su o timu brigu, pak jin je od tu i ime
Gržankini maju ime po Gržetu, Grgotu
Belčevi – oni su nikada imeli žensku Izabelu, ma je to bilo ime za gospu, a kmetica da je morala imet ime Bela, pak su po tin Belčevi
Šopeći – to je ime po zanatu. Kaj bimo danas rekli krovopokrivač, to je nikada bilo šope, ma šope je pokrivav krove z slamu. Kada su nestale slamene strihe, je nestav i ta zanat.
Zvankoći i Zvaneći maju ime po Zvanetu, kaj će reć Ivanu
Noćevi – tu su živili mat i sin ki je biv lugar. Po danu je biv va službi, a po noći da je kosiv i orav. Zato su jih zvali Noćevi. Va Belju da je biv va školi za lugara i od tamo da je prinesav sadnice kaclja, i to pet sadnic, a sada je kaclja sagder.
Juričičkini su bivali kadi je danas pošta. Dobili su ime po Jurju.
Rodelovi su dobili ime po prezimenu.
Barakovi isto po prezimenu
Pasjačanovi po timu kaj je gospodar prišav iz Pasjaka
Blažićevi su dobili ime po Blažu
Studenkini – imeli su nevistu iz Studene
Silovi po prezimenu (Silić)
Baračićevi po prezimenu
Mavšini – kada su v Riki bili Mađari da su se niki od Mavšinih bavili švercon, ko da bi mešetarili ili mavšali, pa da su po tin dobili ime. Isto tako i Mavšićevi.
Macarelovi da su imeli brigu da po selu ne pohajaju raspušćeni pasi, kaj da su se ljudi jako bali bjesnoće, to da bi značilo ko da bi šintari
Šimeći su dobili ime po Šimetu
Žnjidarovi su dobili ime po zanatu (tkalac, oni ki tka sukno)
Martinovi su dobili ime po Martinu
Lucikini po Luciji
Brnčijevi, aš su imeli nevistu iz Brnčići
Martinelovi po Martinu.
Frkoći po frku. Frk znači kus, komad (frk) špeha, itd
Jurkini su dobili ime po Juretu
Šmitovi – edan njihov mladić je va Jelačićevi regimenti biv kovač, ma da je on rekav da je šmit. Jelačićeva regimenta je bila v Riki, a na Podmurvicah jin je bila vojarna
Babini su dobili ime po zanatu, aš su nikuliko generacij va obitelji imeli babicu. Ena da je rada pila konjak.
Stepakovi, Stepini, Stepeći su dobili ime po besidi stepen. Ne po Stipetu ni Stepetu. Stepen ne znači da je niki nikoga stepav – namlativ, ni ne znači da je onako debev stepen. Ta stara besida je značila mršav, bi se reklo kost i koža. Ako je ki preboliv sušicu, da ga je ta bol tuliko osmucala, osukala, pak da su rekli da je stepen kot da bi biv va pinjici. Va pinjici se je omelo ali steplo škraljup, pak se je na eni strani storiv masni putar, a na drugi strani je ostala presna metenica. S tin se misli da zdravlje na eni strani, a bovnik bi biv presna metenica na drugi strani. Tako lipo mi je tu besidu razjasnila teta Rohčeva, kaj mi je va oštariji ni znav ni edan tako lipo pojasnit. Od kaj ni sušice ali jetike, se ta besida ne rabi.
Tominovi su dobili ime po Tomi.
Turkovi su dobili ime po prezimenu Turak, kiga su va starini nosili.
Lovrinovi po Lovrotu
Ivinovi po Ivanu
Daneći su dobili ime po Danetu.
Kalandroći su dobili ime po Talijanu ki se je oženiv za tetu Tonku, a prezime je bilo Calleandro
Žanetini su dobili ime po Ivanki, ma va vrime Napoleona je poli njih biv na stanu niki Francuski časnik ki se je zvav Jean (Žan – Ivan). Tako je on svoju imenjakinju Ivanku ka je još bila dite zvav po francuski Žana, a Klanjci potljer i Žaneta
Mikulovi su dobili ime po Nikoli (po klanjski Mikuli)
Franini su dobili ime po Franjici, kako se je zvala njihova stara mama
Jačeći su dobili ime po Jakovu, ali Jačetu.
Blažovi po Blažu
Rebičini su dobili ime po enimu žičanimu instrumentu kiga da su znali va njihovi kiši sost, pak i stara mat. Timu instrumentu da su Klanjci rekli reba. To da bi bila ko da bi ena tambura, ali se ni žice drezalo z trzalicu, nego se je po žicah gudilo z gudalon. Ni to bila violina, aš se je ni držalo na vratu, nego na kolinu, kot gusle. Nisu to bile ni gusle, aš gusle su Klanjci poznali. Reba je imela tri žice, a gusle enu ili dvi.
Bašoći su dobili ime kaj su va obitelji bili niskiga rasta, pa da se je niskimu čoviku reklo bašo.
Šinčevi – ni mi znav ni edan povidat, a pitav san se starije ljude. Sigurno dvajset ljudi san zapićivav da mi ovo kaj san napisav i kaj man još za pisat povide.
Božićevi su dobili ime po Božotu.
Kaserovi – nikada su držali kasu – blagajnu od seoske zadruge, pa su po tin dobili ime
Oštarićevi – morda su va starini imeli oštariju, ma mi ni znav reć ni edan da je za to čuv. Barba Štefan Oštarićev se je pošaliv, pak je rekav da se more dobit ime i po tin ko gre rad va oštariju.
Bučevićevi su dobili ime po prezimenu Bučević, ko je prišlo iz Gornjiga Muća va Dalmaciji
Šturmini – kadi got da je bila tepežina, ali barufa da su njihovi dečki bili blizu. Šturum, i po tin su dobili ime.
Kirinovi – ta obitelj se je zajno iza prviga rata kot i Frkoći odselila va Meriku. Imeli su konje. Nisu se jako bavili z kmetiju, nego su kirijali saki dan v Riki i od tiga su živili. Po kirijanju su i dobili ime.
Protovi – proto su va Klani rekli čoviku ki je našav i pogodiv dilo, a onda je našav dilavce i to dilo se je obavilo, i po tin su protovi.
Kranpljevi – ta obitelj se je iza prviga rata odselila va Banjaluku. Va staro vrime da jih je grof jako štimav. Va obitelji da su imeli više muške čeljadi i da su si bili visoki i jaki. Kadi got je bilo ča težiga za dilat da ni bez njih pasalo. Z kranpon se dilaju najteža dila, pak su jih zaradi tiga prozvali Kranpljevi.
Mareći su dobili ime po Mareti.
Fritaljini – va staro vrime da su imeli staru mater ka da je bila kot milosrdni samaritanac. Ki got petljar da je prišav va Klanu, sakiga da je ponudila z fritami i z mlikon. Va ono vrime su bile frite malo više štimane, aš se frigaju na maslu od slatkiga kruha.
Prešićevi – bimo si pomislili da je ime prišlo, aš da jin se nikamo preši. Ma ni. To ime su Klanjci isto predilali, ali prekrojili. To ime je ti obitelji dano po službi ku su obavljali poli grofa. Gospodar iz te obitelji da je biv poli grofa prestacij, to će reć da je biv od grofa ovlašten da odredi kaj ki more dat va desetini, luknu, sedmini i raboti. Ako ne more dat janjce, more dat žito. Ako pak ne more žito, more dat janjce, ali kaj drugo, ili pak storit rabotu. Tako su od tiga prestacija postali Prešićevi.
Beleći – Klanjci su sakimu bjondastimu čoviku rekli Belo, pak po tin nose ime Beleći
Matovi su dobili ime po Matetu
Marčeljevi po prezimenu Marčelja ko nose
Juštini po imenu Jušta
Milkini po Milki
Pereći po Petru (Peretu)
Cibini – va Istri je ena vrsta kokoši ka se zove ciba. Kako je pok. teta Draga iz Istre, jin se je reklo Cibini
Venceći – to ime je prišlo iz Lisca. Oni bi bili Žvajdarovi. Vence je morda prišlo od Vice, no to mi ni znav ni edan povidat.
Zorini maju ime po teti Zori
Žvajdarovi – da su va staro vrime dilali frule, vidulice i roge za pastire, po tin da nose ime, no ni nijenimu poznato od čega je ime izvedeno. Ne znamo kaj znači Žvajdar.
Šišićevi – ni nan poznato. bit će da je to jako staro ime, aš mi ni znav nijedan povidat.
Plovanovi – plovanija je kiša va ki živi župnik, plovan
Žejančevi – imeli su zeta iz Žejan. Odselili su se va Banjaluku
Bekarovi su dobili ime po obrtu, su bili bekari
Rafeći su dobili ime po Rafetu, Rafaelu
Mihčevi su dobili ime po Mihotu
Gromičanovi su imeli zeta Gromičana
Barlanovi – i to mora bit jako staro ime, aš mi ni za njega nijedan ne zna povidat kaj znači.
Mežnarovi su edan put obavljali službu mežnara va crikvi
Prezime Mahne je prišlo iz Brkinije, a Henkoći se zoveju aš se je oća zvav Henrik – Henko
Jeroloći su dobili ime po Jerolotu
Marčeći po Margareti
Sapovi – da su na paši palili oganj i eno njihovo čeljade da je reklo:“Puši sada ti, aš jast niman više sape“. Ni jin se tev oganj razgorit, pa su puhali va njega, i po tin su dobili ime.
Dašćeničini – nikada da je va Klani bilo i drivenih kiš od dasak, (brvnare), no oni da su je zadnji imeli, pa su po tin dobili ime
Poklarovi – po prezimenu Poklar ko je prišlo iz Brkinije
Račičanovi su imeli nevistu iz Račic
Andrinovi su dobili ime po Andretu
Terezini po Terezi
Klinčarovi – Klanjci su to rekli onimu ki se je lativ sakiga dila, ma ni eno ni obaviv do kraja. Ne zato kaj ni znav, nego zato kaj ni imev orodja. Bi se moglo reć kaj ćeš ti storit, ka nimaš nego klin i bat. Isto tako se reče i klanfar.
Bilinovi – to je ime prišlo iz Lisca. Naši stari su rekli ena bila slame, kaj bi značilo edan naviljaj slame, i od te bile je prišlo ime.
To bi bilo po našin pučkin predanju ali predaji, a to je događaj kaj se je dogodiv, ali ga je narod opisav, ali narikamav onako kako ga je doživiv ili prihvativ. Koga je prihvativ dobro, ga je lipo opisav, ko ga je na zlo prijev, ga je grdo opisav. Za nike događaje se čuje i dva opisa, ma jast san nastojav zapisat samo ono liplje.
Ki got bi prišav va oštariju od naših starijih san zapićivav zač se ki tako zove. Saki bi mi kaj povidav, a bilo je tuliko njih da bin imev kaj pisat i kada bin pisav samo imena. A zapisav san da se ne pozabi ta naša starina. Pitav san i je li ka obitelj propala, ali stradala od siromašćine, ali zaradi lošiga gospodarenja. No dosta da se je pazilo da do tiga ne pride. Kako su čuli naši stari, su rekli za dvi obitelji. Ena obitelj va starini, a ena nakon prviga rata, ma da su obadvi stradale aš nisu živile po seoskih pravicah. Jako su bili svojeglavi, a edan gospodar da je jako piv i barabiv. Četiri kiše da je prodav i zabančiv. Na kraju su finili va niki mizerni kišici, a veli su grunat imeli. Ova obitelj va starini da je propala zajno nakon ukinuća kmetstva. Se obitelji su onda više ali manje živnile, a oni su propali. Bit će da jin je tribav niki da jin zapovida i od koga maju straha. Najprije da su počeli prodajat zemlju, pa blago, onda da su se rastepli po Riki i Trstu. Doma su ostale samo dvi starice. Klanjci su jih zajno krstili Škudini, aš one šoljde ki se dobe od prodane zemlje Klanjci ne zoveju po imenu ko da bi krune ili forinte, nego Judine škude. Te starice da nisu imele ni vrta poli kišeaš da su jin i to ti njihovi sini prodali, pak su preživile od tuje dobrote. Niki su jih zvali Škudini, ali jih se pameti i kot Judini.
Josip Gržinčić