1944. lita su Njemci zdignili most na Pristavi, a teli su zdignit i most poli pošte. Kako je most na Vasi va srid sela, da su ga zdignili va zrak bi bilo pov sela pogrušeno. No, plovan Gašparini i Erlih Mikulov da su dali se od sebe kako biju nagovorili njemačko zapovjedništvo da ovi most poli pošte ne miniraju. No kada su Njemci dali besidu da nećeju drezat most na Vasi, da se je vagnav va razgovor edan talijanski kapetan ki se je pridruživ Njemcon kada je Talija kapitulirala. Imev da je rijavu bradu. On je predlagav da ako ne drezaju most na Vasi, da naj zapale selo. Ta njemački oficir da mu je rekav da će mu zapalit tu njegovu rijavu bradu. Ta oficir da se je zvav Knape i da je jako dobro govoriv naš zajik.
Još rano jutro da su Njemci poslali tri svoje sovdate da se ljuden reče naj se priprave za to miniranje. Svitovali su jih da naj napuste kiše ke su blizu mosta, a oni drugi ki su dalje od mosta naj poodpiraju sa vrata i okna širon, naj znameju slike iz zida i da naj pogase oganj, aš ako se ka kiša zgruši da se ne bi i zapalila. Ovin ki su bliže mosta je bilo rečeno naj si spase se kaj si moreju. Pak su ljudi tako i storili.
Barba Andre Barabanov mi je povidav da su iz crikve i plovanije na vozu peljali se matice i vridnije knjige, paramente i kaleže Hrančevin va bunker. Va to vrime ni Općina javno djelovala, pa se od tamo ni niš pohranilo. Na edanajst ur večer se je čula vela eksplozija s ku su zdignili va zrak most na Pristavi. Pogrušilo je i Barabankinu kišu, Šišićevu, palacin, plovaniju, općinu, Ivanevčićevu, Žvajdarovu, Milkinu i Ivanevkinu kišu, Pereću je jako nagnilo. Naši kiši je razdrmalo krov i zgrušilo edan pared. Štala nan je bila dosta rastrešena.
Rat je morav prit kraju da su si ljudi na miru mogli pribavit materijala i popravit se kaj se je dalo popravit, ma šest obitelji si je moralo od temelja zidat kiše. Most i palacin su na novo storeni 1953. lita, a plovanija 1965.
Poli nas su mi ovo povidali barba Andre Barabanov, moja mama i moj ćaća na dan 21. 01. 1973. lita, kaj će reć na dan sv. Janje.
Kada spominjemo sv. Janju, moramo reć da su se nji jako molile ženske za svoje muže, ma najviše ko su šli va Merike, ali kamo ća tesat, da jih ne bi prevarili. Edan Klanjac da je šav va Banja luku tesat i tamo da je ostav z drugu žensku, pak je tamo i umrv, se razumi da su ga tamo i zakopali. Doma na starini je pustiv starce, ženu i dicu. Ti ženi da su suside užale reć "Slabo si svetu Janju molila, kada se je to tebi brižni pripetilo." No ona da je neboga rekla: "Sveta Janja zna da jast niman vrimena molit poli siga dila kiga man." Još se i reče: "Sveta Janja zlo odganja."