Kako se je edan put ličilo va Klani

Va selu da ni bilo puno bovnih ljudi. Ono kaj je bilo, su bili više onemoćali od starosti ali pak su bili šćinžani od dila. Klanjci su rekli šćinžani kaj znači izcrpljeni. Umiralo je fanj dice od zibevke pa do škole. Dica su najviše umirala od frajza, mladost je najviše umiralo od jetike, to će reć od plućnice, a oni kaj su preživili su dočekali pristojnu starost. Ne bin znav kaj je to frajz.

Na mliku da se je kuhalo česan, pak se je to dajalo pit dici, ali pak se jih je kadilo z tamjanon. To da je bila edina likarija. Od jetike ali plućnice su umirali mladi i to najviše va proliće. Na ćedan da je užalo bit i po pet sprovodi. Ličili da su tako da se je dajalo bovnimu zapešt i kuhalo da se je čaj od anjelike. To je ena trava kaj zrase i metar visoko. Umiralo da se je i od modruna. To da je bolest srca; mrtvac da je pomodriv, pak se je reklo modrun.

Kada je koga febra tresla se je reklo da ga drži drgad. Za ta drgad se je divalo octene obloge na pulse i stopala, a moralo da se je pit fanj čaja va kiga se je lilo rakije. Ako je ki naglo oboliv se je reklo da je naštrapav, pa bi to bilo da su mu coprnice naštrigale. Va selu su bile nike ženske ke su z ugljenon rashitale uroke. 

Ko je ki biv prehlajen mu se je va mliku zakuhalo žlicu masti. Bovnik je to popiv i prik noći da je ta boličina skuhala van. Užalo se je storit i kremičić, ma to je bilo više ako je bilo kašlja i škripanja va plući. Ki je imev čeraj va želocu se je reklo da mu je ujid, aš da to tako boli ko da ga kaj ujida. To da najviše boli va proliće i jesen. Timu bovniku se je dajalo jist najviše golo mliko i to kozje ali ovčje, va kiga se je dilo malo meda, ali pak neslaniga sira, skute i kakovu prežganu juhu. Ako da se je držalo misec dan takovu dijetu da se je i zaličiv. Kuhalo da se je lipov čaj va kin da se je potljer močiv mah ka rase na drvu, i to se je pilo.

Ako je koga šlagiralo, oduzelo, se je reklo da ga je trefila plast. Tu je vidar pustiv na uhu i po litru krvi (ma mi se vidi da je to sveno malo previše). Bovnika se je zaprlo va škuru kamaru i mu se je dalo puno mira. Takov bovnik da je ali ozdraviv, ali umrv. 

Ženskan ke su bile noseće, ali su pak dojile, da jin se je dalo pit pov litre zeljenice na dan, ma su to na više puti popile. 
Ako je koga ujila kača, se je oni kus tila za ki  je biv ujit  zakopalo va zemlju. Ako je to bila ruka, bovnik je legav na kakovu blazinu, a cilu ruku se je zakopalo va zemlju. Poli bovnika je sidiv vidar i sako tuliko mu je dav pit mliko va kin se je skuhalo pokrive, treputac i česan, a dilo se je i med. 

Va selu su bili babica i vidar. Za babicu se zna ko dilo ji je činit, a vidar je pobirav likovite trave, ke je sušiv i spravljav za zimu. Vidari da su najviše bili lugari. Poli Spicijarovih da su bile eno tri generacije lugari, pa jin je od tiga kaj su bili vidari ostalo i ime Spicijarovi. Da su se dosta dobro snašli va tin dilu. Ko je koga bolilo grlo, da s u mu na pulsu trli gušćera. Ko je koga boliv zub, mu se je trlo pod kolinon. Za to dilat se je rabilo stopljeno kokošje salo.

Va eni naši obitelji da su sa dica poumirala i da jin je ostav samo najmlaji sin kiga su čuvali kot oko va glavi. Ma kako je biv sam, da je biv i jako razcartan. Kada je imev eno sedan lit, da ga je jako boliv zub, pak su mu šli po vidara. Kako se je za tu bol trlo (masiralo) pod kolinon, su ga činili da kala bragešice. Kako je biv razcartan, a jako ga je bolilo, da je galamiv: „Aj, ćaćica, recite mu da me ne boli kolinace, nego zubina“.

Mi se vidi da su ti naši vidari dobro poznali ta živčani sustav na tilu, danas bi se timu reklo magnetske točke, ali meridijane. To mi se vidi i po tin, aš su divali žbele na hrbat zajno med lopaticami da picaju bovnika ki ma problem z plući, ali z dihanjen. Ako je ki naglo obezglidiv (postav od edanput mlohav), su zaklali ovcu, odrli je i bovnika zamotali va frišku kožu tri dana. 

Nigdi 1850. lita je počev prihajat iz grada, to će reć iz Kastva dva puta na misec doktor va Klanu. Ljudi ki su teli su prišli va vjećnicu, a to je bilo kadi je danas kino, i tamo jih je ta duhtor pogledav, ma da to ni bilo Bog zna kaj. Enimu da je rekav: „Viš da si kot šćap!“. Drugimu da je rekav: „Kaj tuliko žereš, tr moraš bit bolan!“.

Prvi duhtor za puk ki je imev i svoju ordinaciju, a tako i zubar, prišli su va Klanu zajno potljer drugiga rata. Kada su Talijani bili okupirali Klanu, su pripeljali i svojiga duhtora, pa je ordinirav i za puk, ma kako se je to plaćalo, je bilo malo koristi. Edino babica i sestra za dicu su bili ke se ni plaćalo.

Ovo su mi govorili:

  • stric Jače Beleć
  • teta Marija Šinčeva
  • teta Tonka Lapižova
  • teta Marija Antina
  • barba Zvanić Šimeć
  • barba Tone Protov
  • barba Rude Mavšin