Kolhoz va Klani

Va Klani su 1947. lita ondašnje vlasti storile enu vrstu zadruge po uzoru na ruske kolhoze. To je trajalo samo tri lita, aš ni šlo, pa je brzo propalo. Stari ljudi, kaj će reć gospodari nisu teli za to ni čut, pak ni pod pretnju sile nisu teli dat blago ni zemlju, ni poć va zadrugu. Onda je zadruga spala samo na općinsku zemlju, ali ljudi ki su tu zadrugu vodili nisu imeli prakse, ma mi se vidi ni volje, pak je to brzo propalo, kako se govori. Ljuden ki su vodili zadrugu je bilo više do dešpeta onin ki nisu bili va zadrugi, nego do dila. Imeli su vlast, pak su mogli dešpetat

Nedilju kada bi ljudi teli poć k maši, su jih gonili da greju pobirat i brojit zlaticu na polje. Na Vazam su jih gonili da greju sadit smrike va šumu.  Takovih bedastoć je bilo kuliko ćeš. Ma naši stari se nisu dali. Mi se vidi po povidanju ljudi da in je biv dovg cajt, kaj će reć ko da jin je bilo dosadno. Rat je biv gotov, neprijatelja već ni bilo, pa su ga morali zmišljat. Najviše su ga imeli s crikvu i z plovani. 

Dosta ljudi je finilo va zatvoru. Nike su i ubili. Zadnji Klanjac je ubijen va zatvoru 1958. lita. 

Puno je mladosti šlo ća iz Klane. Računa se da je od rata pa do 58. lita ušlo se skupa okoli 150 mladih ljudi. Najviše su va Merikah, Kanadi i Australiji, a nič je i po Evropi. Tako je kada bedaki i Jude sideju na vlast. 
Va Klani je bilo dobrih i čestitih komunisti ki su podnesli teret rata, po njih ne bi nigdar bilo tuliko nevolj. Ma su prišli komesari, oficiri, milicija i Bog zna od kadi, a ni edan ni biv naše krvi. Zato je bilo se ponopak. Ni oni ne biju va selu imeli moći da ni domaćih Jud i to istih onih ki su i za Talijane dilali. Ne more se reć da su klanjski ratni komunisti bili baš anđelići, ali prema ovin ki su prišli sa strane (najviše lički i dalmatinski Srbi) su bili nemoćni. Skupa z domaćimi Judami su imeli priliku dilat velo zlo. 

1963. lita va partiji Klane ni bilo više ni eniga ratniga komunista. Najviše su jih hitili van iz partije, a na njihovo misto su prišli mlaji, ke je odgojila UDBA za svoje interese. Uvdi san pisav od siga pomalo kako san čuv od naših ljudi, ma nič san mogav i sam zaključit od svojih pripovidači.

Josip Gržinčić Tomačin