Kada je Klana još bila grofija, da su grofi klanjski boravili v Riki, na Krasu, a i va Trstu, ma samo po liti i va proliću da su bivali va Klani. No stari grof Negovetić da je rad imev lov, pak da su on i žena mu grofica boravili skroz va Klani i da nisu Klanu radi napušćali.
Živili da su va novin dvoru – tamo kadi je sada šumarija, a Gradina je bila napušćena. Tamo da se je va štali držalo janjce ke da je grofija dobila od desetine. Ma to je bilo samo dokljer se ni janjce prodalo.
Grof da je saku nedilju zev z sobu svoju unučicu kada biju pojužinali i šećuć bi šli va stari dvorac na Gradini. Unučica da je imela deset lit i da se je zvala Nedica. Tako da su enu nedilju sidili na kameni klupi ka je bila poli same crikvice Sv. Trojstva. Pod klupu je bila skrivena kača. Kako si je igrajuć se Nedica prehićivala nogice, da je je kača ujila zgora pete za nogu. Kako je mala zavriskala, aš je kaču i vidila, je grof popav palaš i se je dav za kaču. Kača mu je ušla va kamenje, ma sveno da ji je grof odsikav rep.
Nakon dva dana je mlada grofica Nedica umrla. Zakopana je va crikvici Sv. Mihovila na cimiteru, tamo kadi je kropivnik. Od vele tuge i žalosti da je grof saki dan hodiv na Gradinu i čekav kaču da je ubije. Ma enu noć da se je grofu sanjav čudan san. Sanjav je kako čoviku ni dostojno da se osvećiva, aš čovik da nima pravo na osvetu. Osvetu da se mora prepustit Svevišnjimu. I tako da je eniga lipiga dana sidiv na Gradini, kada se je pojavila kača ka mu je ujila unučicu. Pak da ji grof reče: "Ne tribaš bižat pred manu. Mi se je sanjalo da se moramo pomirit i da moramo va miru živit." Ma kača da je odgovorila: "Dokljer budeš ti gledav va grob od svoje unuke, a ja gledala va svoj odsičeni rep, ne moremo živit skupa va miru:"
Mlada grofica Neda je vaistinu zakopana va crikvici na cimiteru. 1929. lita kada su Talijani poznemali se kamene spomenike, aš su bili pisani z glagoljicu, ali pak na našimu zajiku, su zneli i ploču od grofice Nedice. Ljudi povidaju da je sama roba na grofici bilo tako dobro očuvano, ko da bi pred malo vrimena bila položena va grob. Ma edan dilavac, morda zidar, da je va grobu iz vrata grofice tev znet zlatnu veružicu, i kako je cukniv da se je i roba i truplo raspalo na kuse i kušćiće.
Ovo mi je isto povidav barba Vice Markoć. Istu ovu priču mi je povidala i moja mama stara i teta Jele Matetinova, ma one su mi rekle da se je mlada grofica zvala Nevica. Gradina da je bila bez ikakoviga raslinja, pak da je na tin kamenjaru bilo vavik puno kač. Gori iz grada da je biv prokop, ko da bi tunev se do Silove štale. Dica da su se tudar rada igrala, pak da su ljudi zahitali otvore, samo da se dičina već tu ne igraju, aš su se bali da ko dite ne bi kača ujila.