"Najteže je brime Judino sime"

Ovu priču san puno puti čuv, ma zapisat ću je onako kako mi je povidala teta Ivka Gržankina na Viliju Svetih trih kralji 1971. lita poli njih doma. Si ki su mi to povidali su povidali isto, ma teta Ivka je jako pobožna ženska, pak je saki put kada je spomenila ime te vele grišnice rekla naj ji dragi Bog bude milosrdni sudac, a nan ki smo ostali živit, daj nan Duh sveti pameti, a dragi Bog neka nan ne da takov usud. Isto tako i ovu poslovicu san s tu priču više puti čuv, ma kada je je ona povidala, jako drugačije zvuči;

"Najteže je brime Judino sime"

Se razumi da je sime za sjat, ma sjat se more i zlo. Isto tako brime se nosi na ramenih ali na pleći, ma je još najteže brime ko se nosi na duši. Tako reče teta Ivka. 

Va ovi priči neću spominjat imena, kaj bin se onda ponesav kot da san sudac. Ja to nis, ma ko bu ki to čitav će se imena sam domislit. 

Va eni klanjski obitelji su bile dvi jako lipe sestre. Za enu su ljudi rekli da ji ni po lipoti para na dovgo i široko. Ta se je udala za eniga višiga talijanskiga oficira. Nisu dugo živili va braku, aš je ona mlada umrla. Nisu imeli ni dice. Ova druga se je udala za eniga Brkina. On ni Klanjac, pak mu moren ime spomenit, a nju ću va ovi priči zvat samo z slovon F.

Ta šinjora F je z mužon Viktoron živila doma na oćinin gruntu va Klani. Ta Viktor je z voli od tastine dilav va šumi. Kako su iz Istre ljudi jako bižali va ondašnju Jugoslaviju, aš je Istra bila okupirana od Italije, je va klanjski šumi na Šverdi biv organiziran logor kiga su držali partizani. Ta logor je biv organiziran ko da bi prihvatilište za te izbjeglice iz Istre. Tu va logoru je bilo sake vrsti ljudi; starci, dica, ženske, staro i mlado. I od tu se je čekala povoljna prilika da se ljude prehiti najviše do Zagreba, kadi je biv drugi centar za prihvatit te nesretnike. 

Edan dan da je timu Viktoru vov prekiniv šranjge i po eni vlaki da je utekav pravo va ta logor. Se razumi da je on šav za volon. Straža ka je čuvala logor da ga je zarobila. Glavni od logora ni imev baš puno vire va Viktora, no takov je biv sporazum; subotu on more poć doma, ma voli ćeju ostat va logoru, ko da bi jamstvo da on neće za logor povidat nijenimu. Tako je i bilo, pak je on šav doma bez voli. Tribav je movčat kot kaj je dav i besidu, tr je lahko mogav doma povidat kakovu drugu priču, no on da je to povidav ženi, a ona ga je zajno počela tentat da povi to karabinjeron, aš ako ne povi on, povidat će ona. On, Juda je poslušav ženu i povidav je se karabinjeron. Istiga časa da su mu dali čin poručnika i njihovu odoru. Drugi dan su karabinjeri i vojska opkolabili logor i se su uhitili. 

Desetak partizani ki su čuvali logor su vežene pripeljali iz Šverde. Za nje se nigdar ne zna kako su skončali. Ženske, starce i dicu su z kamijoni pripeljali va Klanu i na Vasi su jih pokaživali ko da su izveli kakovo junačko djelo. Je rekla teta Ivka da zlo ne more zvalit nego zlo. Ti nesretniki da su finili va logor na Rabu, kadi su bili i ljudi ke su Talijani zeli va Kiriji, Gorskin kotaru i drugih kraji naše Domovine. 

Ta šinjora F da je da je po Klani i Studeni prodajala robu i dičje postoliće ke je pobrav njej muž na Šverdi va logoru. 
Ma valje za tin je Italija kapitulirala i već nakon par ur va Klani ni bilo nijeniga Talijana, se je ća va Italiju ušlo. Skupa šnjimi je ušav i ta Juda, žena ni tela poć š njin. Od tiga dana se njemu gubi saki trag. Ona se je pak skrivala malo va Klani, malo va Studeni, od kadi ji je bila mat. 

Ma prišav je i dan kada se već ni mogla skrivat, aš su je partizani jako pratili. Kada su je prijeli, tri su je partizana peljali pred Rojno i tamo su je pogubili. Edan postov su ji našli zgora Laz na cisti; su ljudi govorili da je bosa hodila do Prvih njiv. Ma teta Ivka je rekla da ji ni postov mogav past z noge, aš da su bili postoli na špigete. Kada su je pogubili da je nisu zakopali nego tako pustili i onda da su je lisice i jazbaci razvlačili. I ta postov da je biv od blaga vas zgrižen, pak se misli da ga je lisica tamo privlikla. 

Teta Ivka pravo reče da triba dragiga Boga molit samo pameti, pak je još dodala da ne bi rada bila Juda, ni sudac ki Judu sudi. Mani je pak palo na pamet da je Dante još pred sedansto lit opisav izdajice kot najgoru kategoriju ljudi i posloživ jih je na samo dno pakla. Jur je sake vrsti grihi, ali Bog nas očuvaj bit Juda.

Zapisav Josip Gržinčić