Nič žalosno i grdo iz Klane

Kunpar Martinov malo povida od naše starine, ma ko i ni ovo od one stare stare starine, mi se vidi da ovi događaj triba zapisat, kaj ti se dobi i slika oniga vrimena va našin selu. Da je va našin selu i Jud, to Je vela žalost. Ma, imena neću spominjat, kaj ti bi to za potomstvo bila još veća žalost. Mi kunpar reče: edino ako bi to za selo bila vela potriba, moreš imena povidat, ma drugačije ne. 

Valje kako su okupirali Talijani ovi dil Hrvacke, su i va Klani počeli zidat kazerme za vojsku. Pred kazermu su zazidali i enu manju va ki su prebivali fašisti. Isto da su imeli i kazermu na vrh Bliznic. Ljudi da jih nisu marili ni vidit; eno zaradi njihove rabote i kaj da su bili jako grdo obličeni. Oni su živili kot fratri, kaj će reć da nisu imeli civilne robe, nego su smiron bili obličeni va tu grdu uniformu. Ovi na Bliznicah da su imeli i pase, pak da su se radi repenčili s timi brečeti po Klani. 

No, enu nedilju da je bila puna oštarija ljudi i kaj da ti va oštariju pride njih tri va tih grdih uniformah i z sobu maju pasa. Da su prišli do šanka i naručili pijaču, a pas da se je zdigniv na zadnje noge i z prednjimi nogami se je nagniv na šank i režav na kunpara. A kako kunpar ni mariv ni njih ni njihoviga brečeta, je pograbiv šifon i pošpricav pasa z sodu va oči. Se razumi da to peče, pak je pas počev od boli tulit. Ti fašisti da su se manhili za pištole, ma je kunpar biv brži, pak je zmakniv va kuhinju, va butigu, pa pred Lucikinu kišu va Gradinu. Zaradi tiga je biv pozvan na općinu, no pred nikin Moretoton da se je braniv tako kaj je trdiv da se on pasa jako boji. 

Kada je 1943 lita Italija kapitulirala, su si ušli još isti dan ća. Ti fašisti su se bali poć va svojih uniformah da jih ki puten en ubije. Kako su Martinovi imeli i butigu od robe, su hitili kupit civilnu robu da se probličeju. Ta put nisu imeli z sobu oružje. Se razumi da jin kunpar ni tev prodat ni facolića, a kamoli robu, nego jih je skuriv iz butige. Do par minuti je edan od njih prišav pregovarat, pak je ponudiv imena sih izdajic ki su za njih špijunirali va selu. Kunpar je brzo razmisliv, pak je zaključiv: Talijene je vrag prinesav i vrag jih je zev, ma z Judami moramo i dalje živit, pak ko za nike i znamo, valja i za druge doznat. Tako da je on dobiv imena, a njin da ni dav, nego prodav robu, ma tako da jih ni pustiv primirat, nego da je većin dav manji broj, a manjin veći broj, pak naj se pod Stepin štrimb problače. 

Žalosno je da je na ti harti bilo napisano 17 Jud. Med njimi je bila i ena cila obitelj; muž, žena i hćere. Siga skupa su bili četiri muški i trinajst žensk. No čudno je to da te Jude ne znaju kako malo vride i da su jih njihovi gospodari prodali na milost i nemilost selu za najobičnije krpe, va ke su se fašistini problikli.

Ti isti ljudi da su potljer nastavili istu rabotu tako kaj da su sada špijunirali za partizane. Edan klanjski komunista da je pedesetih lit prigovoriv načelniku UDBE pokojnimu Rafetu, da kako more virovat tin ljuden kada su dilali za Talijane?! Da je dobiv ovakov odgovor: 

"Za Talijane su dilali dobro, a za nas dilaju još bolje, aš jih mamo va šahu. Talijani su jih prominili za krpe, ma jast bin raji imev vriću šenci nego njih, ma jih moran imet magari mi se riga kada san va njihovi blizini", reče Rafe.

Za izdajice su va Klani užali reć: "Najteže je brime Judino sime!"

Povidano poli Martinovih va oštariji 1972. lita.