Zaselak Gumance

Obitelj Medvedić iz Klane to će reć Stepini je 1911. lita postavila va Malinici parnu pilanu. Rizali su bilogoricu i črnogoricu, pilana je dilala od mraka do mraka, a tesali su i šveljare. Kako je od edan put rabilo puno više sikači i furmani, bila je i potriba da se bliže poslu postavi kovačija, aš je bilo dugo do Klane. Tako su na Gumancu storili kovačiju i oštariju. Dokljer je kovač dilav potkove ili pak popravljav vlašnike, sikire ili pak drugo orodje, se je va oštariji moglo popit i pojist, a i sagrit se ako je bilo zima.

Povidav mi je to Štefan Oštarićev ki je biv kapo od furmani, to će reć da je on vodiv brigu ki će va kin odjelu vlačit. Rekav je da je bilo 80 pari konji, kaj Stepinih, kaj klanjskih ljudi, a volari puno više. Isto tako va šumi je dilalo puno paljeri, ki su palili karbun. Paljeri su bili Kastavci, Klanjci se nisu bavili s karbunon. Oni su karbun vozili v Riku s konji.

Tako je na Gumancu bilo živo; puno ljudi i blaga. Kako je bila vela potriba za uslugu tin ljuden ki su si va gori kruh služili, je valje odprla oštariju samo sto koraki dalje Mare Raspor Matevčeva. K nji se je priženiv edan furman, niki Brkin, pa je po njemu dobila prezime Vičić. Poli nje se je moglo jist i pit i blago je moglo bit namireno s posijami ali z zobon. Jedva sto koraki dalje pod samu Gumanačku se je odprla još ena oštarija, ku je držav Ivan Gauš Kovačev. On je biv i lugar. Va njegovu oštariju su više prihajali Talijani kada su okupirali Klanu, iako jih on ni mogav ni vidit. Skoro su ga i zaprli, aš je pljuniv na njihove lire. 

Se te oštarije i kovačije imele su dikle, divice, štalere i još ke dilavce, pak je Gumance postalo pravi zaselak. Bile su gori i dvi lugarnice kadi su radi duljine puta živili lugari z familijami. S kiga got kraja šume se je šlo va Klanu a i dalje za Riku, se je moralo pasat po Gumancu.

Kako je zaselak Gumance kratko živiv, ni se arivalo storit ni edan vjerski objekt, pa čak ni kapelicu. Talijani su si na Gumancu storili kazermu va ki su imeli majhanu Gospinu kapelicu, ali ni bila za civile. 

Krajen 1944. lita kada je još trajav rat su Njemci se to zapalili kako na biju partizani to mogli koristit. Danas se još vide mirine od Protove štale, Stepine štale, oštarije, kovačije i prašćih prtaki. Još je i Matevčeva mirina a od Kovačeviga Iveta kako su ga po ženi zvali Juštiniga, ni ostalo niš nego zidi i ulaz od vrta. Obnovljen je samo dvorac kiga su nan Slovenci na razgraničenju 1946. lita zeli i lugarnica va Andrinovin lazu. Tako je klanjski zaselak Gumance 1912. lita nastav, a 1944. lita nestav.