Va pedeset lit

Ni više vode ni letrike iz Pilane, 
ni više Martinelića, zadnjiga koledvara iz Klane.
Na prvi maj ni više kresi,
zada kino ni više plesi,
ni više kina.
Ni ostala ni ena stara špina. 

Ni više voli, ne vozi se gnoj na koli,
ne smrdi više ni ena gomila,
na polju se više jako ne dila.
Na njivah ni više koši gnoja, 
ne rabi nan više čuvar polja.
Ni više kebri,
ne krekećeju više žabe,
na oknu od plesa ne špijaju stare babe. 
Konja i kravu moreš vidit samo na sliki, 
dica se ne igraju više na skrive i viki.

Ni cvjetniga korza, ni više sleti,
a pasalo je vrime i štafeti.
Ni rasadniki, zadruge ni više,
turanj su zgrušili iz općinske kiše.
Vojska je šla ća, ni policije ni više,
spraznile su se mnoge klanjske kiše. 

Domišljan se na kampu drvene slačione,
na Svetiroku ni više garaže za kamijone.
Ni više ljudi ki su stara dila dilat znali,
japleničari, tesači ki su grede tesali.
Ni više starih brijači, kovači
ni furmani ki su pucali s korombači. 
Ne pobira se više smola,
ni Bogmara ki je dilav kola.
zamrli su košarkaši, zamuknili tamburaši,
ni više postolari odavna ni ni slastičari.

Zgrušile su se mnoge kiše,
kupaone, komunjskih ni drvenih kundoti ni više.
Ne rabi nan već brana za snig, plugi ni driva,
zabršojidavila nan je svora kriva. 
Već ni drišćaci po Klani,
davno su pasali ti dani. 

Junge na nijenimu vrhu ni,
malin već puno lit spi. 
Dom va Trsteniku je žalost prava,
na Gumancu ne dila više kava. 
Va Mlaki ni više farme prave,
va maceli se ne ubijaju više voli i krave.
Ringešpilj bez motora ne vrti više,
slikar je znev tabelu iz Ivinove kiše.
Ne popravlja više ni edan lonce, padele ni stare rumbrele,
ni više dobrih tet ke su dici jačmen žele. 
Ni više na kinu plakati ni slik,
va Klanu više ne prihaja MIK.

Ni više Fritice ka nan je nauk držala,
i tako je lipe molitvice znala.
Ne kantaju više dica, pokvariv se je Mikrofon je vaš,
a zaprv se je i omladinski klub naš.
Ne vozi se kruh z konjon na koli,
ne ji se mesni doručak na dan posta za marendu va školi. 
Želizne kupole na bunkeri su nestale,
se štale va Klani su prazne ostale.
Ni više Rodelovih mul, ni baki va Liskovcu ni više,
va Močili va kavernah dica se ne kupaju više.
Pokrili su stari zliženi crkveni prag,
za Klanjce jako drag.
Pred ovtar su ogradu doli hitit dali.
Pred ovtar ni već starci ki su pov maše prespali.
Borovke je va Strmašćici hitila doli bura.
Na turnu je fermala dilat stara ura.

Domisliv san se malo na pasane dane
i zgleda mi da puno tiga prik noći nestane.

Mario Taučer