Stari babi

Morete si zamislit moje veselje
poć v Riku prvi put,
aš da te mi kupit ča za obut.

Kupit te mi kalcetone i sandale
aš da mi oni za Vazam fale.

Obećali su mi da ću vidit barke, brode,
da ću vidit more;
cilu noć se na postelji vrtin,
san mi na oči ne more.

Misliv san si kako će mi lipo bit
za sin kaj su me strašili 
da ću morat stari babi rit bušnit.

Na Vasi je već jutro čekala kurjera,
šli smo nutar prije biljetera i šofera.

Šofer mi je smišan biv;
na lasi si je puno ulja div.
Ko da ga je krava zalizala je biv.

Biv je masan po čelu i za vrat.
Tako je dišav da nisi mogav poli njega stat.
Imev je skoro se zlate zube
i skrozi se je smijav.
Govoriv je pov po našu pov po talijanski,
aš drugačije valja ni ni znav.

Prišlo mi je slabo,
a još nismo ni maknili iz Klane.
Mama je imela pripravnu vrićicu i šugamane.
Za mazat mi usta i čelo je imela limun,
da ne hitan više vun.

Nike ženske su govorile:
„Brižan mali. 
Otprite malo okno,
aš mu zraka fali.“

Ne znan je li mi zrak zemav
smrad od nafte i pota,
ili profum od šofera
po kin je dišala cila kurjera.

Kurjera je vozila prik Brize, po bili cisti.
Si uvijali su mi bili mučni, si isti.
Na Ružići bin biv najraji vun šav,
ali san brzo od muke mami na kolini zaspav.

Edino kaj mi se ja na kurjeri pijažalo – od sirene glas.
To mi je va ušesi ostalo do danas.

Do Permani nismo nijeniga srili.
Šofer je na sakin uvinku tuliv,
a sami smo na cisti bili.

Va sakin mistu smo frmali
i sagder nikoga pobrali.
Ja više nisan mogav spat;
morav san eni stariji ženski stat.

Kada smo pasali Matulje, vidiv san more.
Vidiv san barke, brode van luke
i pozabiv san na se svoje muke.

Na se zadnje Rika.
Pred mojimi oči čudna slika.

Puno auti, ljudi na se strane.
Butiga do butige,
to se je bilo čudno za me.
Po srid Rike je tramvaj voziv.
Malo dalje od Kapučinske crikve je vlak hodiv.

Najprvo smo se šli va Kapučinsku crikav pomolit.
Jast san movčav, i čekav
kada ću morat stari babi rit bušnit.

Nis se mogav nagledat nebodera,
a čudne su mi bile i druge kiše,
ali moru i brodon san se čudiv najviše.
Va luki dizalice i galebi bili
ki su stalno krakali i nič iz mora jili.

Poli eniga majhaniga brodića smo se fermali.
Iz njega su morski pisak znemali.
Edan ribarski brod je prihajav obali se bliže.
Kašete su bile pune rib, 
a vidiv san i ribarske mriže.

Pod uru je edan črni brko ljuden postoli luštrav.
Ja san stalno mamu za ruku držav
da me ne bi ki za sapun ukrav.

Vidiv san fakine ki su na kolaci valiđe vozili
i brižnu dicu ka petljaju.
Po sih kantuni su bili.

Nismo kupili sandale, 
aš su imeli samo broje vele ili premale,
ali mi je mama kupila kalcetone i gumice plave
z bilu kapicu od gume. 
Baš one prave.

Kada si je mama još nič kupila za se
obećala mi je da ćemo poć sada ča hitit va se.
Na Korzu va ene paštičeriji smo zad stov sili,
saki enu paštakremu pojili
i enu arančatu popili.
Kada smo šli na kurjeru,mama je kupila pinku.
Kruh je biv bili.
Civ put do Klane smo ga šćipali i jili.

Kada smo doma prišli
sin san se hvalit šav da san v Riki biv,
ali da nis stari babi rit bušniv

Mario Taučer