Ona

Poli mene je pasav,
koda me ni nigdar vidiv ni poznav,
a do čera me je ljubavi edina zvav.

Nigdar nisan znala da će tako bolit,
kada više ne bu tev pod moje okno prit.

Rožice mi je nosiv, srce bi mi biv dav,
a danas je bez pogledat va moje okno
po cisti pasav.

Neću ga klet, aš san ga rada imela,
i da bude zavavik moj, samo to san tela.

Po noći čujen kako mi šapće,
aš tako lipo ni znav nego on govorit,
i ja si ne moren verovat,
da već neće k mani prit.

Zač za me više ne mari nigdar neću znat,
za spomen na velu ljubav,
samo će mi rana na srcu ostat.

Mario Taučer