Kaj, kaj i kaj;
kada to čujen, mislin da gren va raj.
Pa to je moj lipi klanjski kaj,
za me je to nič naj naj naj.
Ni to slovenski kaj, kako biju niki teli,
to je naš hrvatski kaj,
nismo ga od nijeniga zeli.
Bože moj, govorit me je vadila moja mat, prava Klanjica,
kroz vike je bila i ostala prava Hrvatica.
A moja lipa ikavica, najliplja na svitu,
takove bome ni, ni va bilimu Splitu.
Moj ćaća je od vika Klanjac i on mi je ovako rekav:
da je Klana Hrvacka i da je po Klani samo Hrvat tekav.
Josip Gržinčić Tomačin (Farančev)