Mavrica

Zagrmilo je.
„To se Božić jadi“,
rekav je nonić.

Prik neba koluri se razlili,
žovta kot limuncin
modra kot češpa,
črljena kot črišnja,
zelena kot jabovko.

Ma kako san to čudo gledala,
ni glavu nis spušćala.
Ma kaj to nonić govori?
Pa da se Božić jadi
ne bi ovako lipo piturav.

Od Klane do Rike
ko da je put načiniv.
Ma kaj je to?
Ki je to samo za me ?
Vidi li to još ki?
Kadi je nonić da mi povi?

Ko da me je čuv kraj mene je prišav
i na vas glas je zazijav:
„Glej, malica,
to ti je mavrica.“

Ada Šnajdar