Klana va srcu

Od vavik je Klana tu bila
pod samu Gradinu se zbila. 

Na ravnici stotinjak i više kiš
z eniga kraja je Kukulj i Pliš 
Z drugiga Židovje i Brdo 
to je naše tnalo trdo. 

Još malo dalje pa je Gumance 
ko je othranilo mnoge Klanjce. 
Z Jažinovca i Dlita teče Ričina 
va ki su se rada kopala dičina. 

Tu san se rodiv, tu san rasav, 
po Borštu i Drinovin krave pasav. 

Tu kadi je vavik malo zimije 
pa se malo kašnje dozrije 
va mani skroz gori plamik 
za saki tvoj trn, draču i kamik. 

Ta kamik trd i siv 
od vika mi je drag biv. 
I sonce je klanjsko drugače, 
pa i dite ko va zibevki zaplače.

Kamor god gren i hodin 
va mislih i srcu tebe nosin.
Zavavik si bila i bit ćeš smanu
nigdar neću pozabit moju Klanu. 

Ta iskra tlije lit i lit 
i nijedan je ne more pogasit.

Anton Starčić - Šopeć