Obraz san na okno pritisnila,
a nika melankonija me je prijela
dok san daž kako pada
gledala.
Kapi po oknu se razlivaju,
putiće dilaju,
pa skačeju
do zemlje,
pa kroz nju
do Ričine se tačeju.
Na tin putu
ne pozabe namočit
i koraja dat travi,
cviću,
a i plivelu da rase.
Kapi po oknu nabijaju
i ko da ti kantaju:
„Razvedri se, ala, daj
kada oblak spraznimo,
sonce ćemo pustit,
pa ćemo za ki dan
opet se nazad vrnit“.
Ada Šnajdar