Divljač dolazi blizu kuća i ulazi u vrtove:

Do Klane dolutao mladi medvjed iz susjedne Slovenije

Problem je što se medvjed već navikao na ljude, da zalazi u okućnice i po smeću traži hranu. Nabavili smo pušku na gumene metke, kojom ćemo ga pokušati preplašiti i potjerati približi li se ponovo kućama, objašnjava Matija Laginja, predsjednik LD-a Zec Klana

Dolaskom ljetnih vrućina divljač češće dolazi u blizinu naselja, u potrazi za hranom i vodom. No, s ovakvom situacijom u Klani se redovito susreću i u zimskim mjesecima, budući da su tamošnja naselja okružena šumom bogatom raznom divljači.

Na području Klane divljač je konstantno prisutna u naselju. Ne može se reći da dolaze više do vrtova i kuća poradi ljeta i suše. Kraj smo bogat divljači i slična je situacija kod nas i zimi. Divljač redovito ulazi u vrtove i okućnice Klanjaca, jedu i brste ono na što naiđu u potrazi za hranom, a riječ je uglavnom o jelenjskoj divljači, objašnjava predsjednik Lovačkog društva Zec Klana Matija Laginja.

U Klani su zadnjih godina imali situacija i s dolaskom medvjeda u neposrednu blizinu kuća, a posljednjih dana također viđaju medvjede, koji je prema svemu sudeći na ovo područje došao iz susjedne Slovenije.

– Jedan mladi medvjed viđen je par puta u Klani, a koliko smo saznali, bio je uhvaćen u Sloveniji, gdje mu je stavljena ogrlica. Uhvatili su ga u svom naselju i pustili blizu slovensko-hrvatske granice, odakle je našao put do Klane. Problem je što se medvjed već navikao na ljude, da zalazi u okućnice i po smeću traži hranu. Postupamo u dogovoru s nadležnima i nabavili smo pušku na gumene metke, kojom ćemo ga pokušati preplašiti i potjerati približi li se ponovo samim kućama – objašnjava Matija Laginja.

S divljači koja dolazi blizu kuća i ulazi u vrtove redovito se suočavaju i u susjednom Lovačkom društvu Lisjak Kastav. Jednako kao i u Klani, i u ovom lovačkom društvu tijekom cijele godine poduzimaju napore kako bi se divljač zadržala u šumi.

– Svake godine, zahvaljujući donacijama naših članova, kupimo 30 tona hrane koje naše grupe potom podijele po šumi, gdje su postavljene automatske hranilice. U šumu redovito dovozimo i cisterne vode. Naše grupe godišnje pokose i 40.000 četvornih metara livada, kako bi osigurali rast mlade trave. Sve to radimo kako bi divljač imala što jesti i piti pa da ne ulazi u naselja. Činimo sve što je u našoj moći da divljač zadržimo u šumi, kako bi svi kasnije imali manje problema, ali ovakve situacije postale su posljednjih godina uobičajena pojava – objašnjava predsjednik Lovačkog društva Lisjak Kastav Mirko Zlatar.

Dijelom na to utječe i to što se zemlja više ne obrađuje u onoj mjeri u kojoj se to prije činilo. Brojni dolci u šumi, koji su se nekad obrađivali, objašnjava Mirko Zlatar, sad su napušteni. Divljač bi se nekad ondje hranila i ostala u šumi, a danas ulaze u vrtove na rubnim područjima naselja koji uglavnom nisu ograđeni.

Novi list, 28. 07. 17. Andrej Petrak